Islam 10.01.2026 | 02:00

LEKCIJA ZA DANE KADA SE VIŠE NE ZNA KUDA DALJE: Kada čovek ostane bez snage, uvek može pronaći put

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
LEKCIJA ZA DANE KADA SE VIŠE NE ZNA KUDA DALJE: Kada čovek ostane bez snage, uvek može pronaći put
Pexels

Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.

Postoje dani koji ne traže od čoveka velike reči, nego tišinu u kojoj se meri sopstvena snaga. U knjizi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", za 10. januar izdvojen je stih iz Kurana, koji ne nudi brza rešenja, ali nudi čvrst oslonac: pozivom na strpljivost i molitvu. Ajet iz sure El-Bekare ne obraća se čoveku u trenutku njegove sigurnosti, već baš onda kada se koleba, kada mu je potrebna pomoć, ali ne zna gde da je potraži. U samo jednoj rečenici sabrana je čitava jedna životna strategija - kako da se izdrži, kako da se ostane uspravan i kako da se ne izgubi unutrašnji pravac.

Sura El-Bekare, ajet 2:153

Foto: Unsplash
Kuran

 

"O vernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve! Alah je doista na strani strpljivih."

Ajet 2:153 iz sure El-Bekare ne govori o strpljivosti kao o pasivnom trpljenju, niti o molitvi kao o pustom obredu. On spaja dve sile koje u islamu grade čoveka iznutra: sabur, koji ga uči da ne poklekne pred težinom trenutka, i namaz, koji ga podseća kome pripada i pred kim stoji. U toj vezi nema slučajnosti. Strpljivost bez molitve lako može da se pretvori u tvrdoću srca, a molitva bez strpljivosti u prolazni zanos koji se raspline čim naiđe prva ozbiljna prepreka.

Molitva kao oslonac

Poruka "Alah je doista na strani strpljivih" nije obećanje lakog puta, nego potvrda da nijedan napor podnet sa verom ne ostaje bez smisla. To je tihi odgovor onima koji misle da su ostavljeni sami u svojim borbama. U islamu, pomoć ne dolazi uvek kao nagla promena okolnosti, već često kao snaga da se okolnosti izdrže bez lomljenja iznutra.

Tiha, ali postojana nada

Zato ovaj ajet, izdvojen za jedan zimski dan, ne stoji tu samo kao podsetnik za čitanje, već kao poziv na lično preispitivanje: gde tražimo oslonac kada nam je teško i na šta se zaista oslanjamo kada ostanemo bez reči. U spoju strpljenja i molitve krije se jedna tiha, ali postojana nada - ona koja ne obećava da neće biti iskušenja, ali svedoči da nijedno iskušenje nema poslednju reč.