ŠTA OSTAJE ČOVEKU KADA SVE IZGUBI: Evo šta nas drži na nogama kad tlo nestane pod nama
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Postoje dani koji ne traže od čoveka velike reči, nego tišinu u kojoj se meri sopstvena snaga. U knjizi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", za 10. januar izdvojen je stih iz Kurana, koji ne nudi brza rešenja, ali nudi čvrst oslonac: pozivom na strpljivost i molitvu. Ajet iz sure El-Bekare ne obraća se čoveku u trenutku njegove sigurnosti, već baš onda kada se koleba, kada mu je potrebna pomoć, ali ne zna gde da je potraži. U samo jednoj rečenici sabrana je čitava jedna životna strategija - kako da se izdrži, kako da se ostane uspravan i kako da se ne izgubi unutrašnji pravac.

"O vernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve! Alah je doista na strani strpljivih."
Ajet 2:153 iz sure El-Bekare ne govori o strpljivosti kao o pasivnom trpljenju, niti o molitvi kao o pustom obredu. On spaja dve sile koje u islamu grade čoveka iznutra: sabur, koji ga uči da ne poklekne pred težinom trenutka, i namaz, koji ga podseća kome pripada i pred kim stoji. U toj vezi nema slučajnosti. Strpljivost bez molitve lako može da se pretvori u tvrdoću srca, a molitva bez strpljivosti u prolazni zanos koji se raspline čim naiđe prva ozbiljna prepreka.
Poruka "Alah je doista na strani strpljivih" nije obećanje lakog puta, nego potvrda da nijedan napor podnet sa verom ne ostaje bez smisla. To je tihi odgovor onima koji misle da su ostavljeni sami u svojim borbama. U islamu, pomoć ne dolazi uvek kao nagla promena okolnosti, već često kao snaga da se okolnosti izdrže bez lomljenja iznutra.
Zato ovaj ajet, izdvojen za jedan zimski dan, ne stoji tu samo kao podsetnik za čitanje, već kao poziv na lično preispitivanje: gde tražimo oslonac kada nam je teško i na šta se zaista oslanjamo kada ostanemo bez reči. U spoju strpljenja i molitve krije se jedna tiha, ali postojana nada - ona koja ne obećava da neće biti iskušenja, ali svedoči da nijedno iskušenje nema poslednju reč.
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Pet ajeta iz sure El Ala (87:1-5) podsećaju na povezanost čoveka i sveta i važnost introspektivnog razmišljanja.
Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Ajeti 2:2-5 iz El-Bekare pokazuju put ka istinskom uspehu i unutrašnjem integritetu – saznajte šta vaš život može dobiti od ovih stihova
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Ajeti 88:17–20 iz sure El Gašija otkrivaju kako svaki element prirode nosi poruku Svemogućeg i poziva na preispitivanje.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
U parohiji u Teksasu, uoči Božića, dogodio se niz ličnih preokreta koji govori više o vremenu u kome živimo nego mnoge velike vesti.