OČI KOJE SVE VIDE: Da li naše tajne misli zaista mogu da ostanu skrivene
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Zamislite scenu u kojoj vernici raspravljaju o božanstvu i ljudima koji su smatrani svetiteljima: jedni ih uzdižu do neba, drugi kritikuju. U toj napetosti, ajeti 5:75‑76 iz Sure Al‑Ma’ida, koji su u knjzi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojeni za 2. mart, donose smirujući, ali i opominjući glas: Mesija, sin Merjemin, samo je poslanik, običan čovek kao i svi drugi Božiji poslanici, hranu je jeo, majka njegova je govorila istinu.
Jasnoća Božijih dokaza i ljudska ograničenost postavljaju granicu između poštovanja i obožavanja. U sred tog konflikta između vere i iskrivljene idolopoklonstva, Kuran nas podseća da jedino Alah sve čuje i zna, dok niko drugi ne može ni nauditi ni koristiti ljudima na način koji je svojstven samo Njemu.

5:75 Mesija, sin Merjemin, samo je poslanik - i pre njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.
5:76 Reci: “Kako se možete, pored Alaha, klanjati onome koji vam nije u stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Alah je Taj koji sve čuje i zna?”
Ajete 5:75‑76 usmeravaju pažnju na jednu od osnovnih dimenzija islamske teologije: distinkciju između poslanika i Boga. Mesija i njegova majka predstavljeni su kao primer ljudske skromnosti i poštovanja Božije istine, dok sam Kuran jasno naglašava: ljudska snaga je ograničena, a obožavanje bilo koga pored Alaha – koji sve čuje i zna – gubi temelje.
Ovi ajeti nisu samo istorijski podsetnik; oni nosi praktičnu vrednost u svakodnevnom životu: podsećaju vernika da vrednuje poslanike kao nosioce Božije poruke, ali da čisto obožavanje pripada jedino Alahu. Analiza ovih ajeta pokazuje i subtilnu lekciju o ljudskoj skromnosti i racionalnom odnosu prema veri – poštovati i slediti put poslanika, ali sa jasno postavljenom granicom između divljenja i obožavanja. Tako Kuran ne samo da poučava o teološkoj istini, već i oblikuje etički i duhovni stav u interakciji sa svetom i ljudima oko nas.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Miris jagoda, putera i oraha vraća se u domaćinstva uz jednostavnu pripremu koja je nekada bila rezervisana za dane kada trpeza nije bila posna.
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan.