LEKCIJA ZA DANE KADA SE VIŠE NE ZNA KUDA DALJE: Kada čovek ostane bez snage, uvek može pronaći put
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Kada se vera pretvori u granicu, a ne u svedočanstvo, tada nastaju podele koje nemaju uporište u Objavi. Ajet 3:84, izdvojen u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, govori upravo iz tog napona: on stoji nasuprot potrebi da se Alah „brani“ negiranjem drugih poslanika. Umesto toga, islam se u ovom ajetu predstavlja kao jasno izgovoreno verovanje koje ne bira među Božijim glasnicima, ne sužava Objavu i ne gradi identitet na odbacivanju, već na priznanju istog izvora vere.

Reci: "Mi verujemo u Alaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i verovesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo."
Ajet 3:84 nosi snažno podsećanje da se vera u islamu ne gradi na isključivanju, već na prepoznavanju istog božanskog izvora Objave. Nabrajanje Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Jakuba, njihovih potomaka, Musaa i Isaa nije puka istorijska lista, već teološka poruka: istina Objave ne deli se po imenima poslanika, već se prepoznaje po istom Gospodaru koji ih šalje. U tom nizu nema hijerarhije ljudskih simpatija, već postoji jasna hijerarhija poslušnosti Bogu.
Posebna težina ajeta leži u rečima: „mi nikakvu razliku među njima ne pravimo“. To nije poziv na relativizaciju vere, već na njeno pročišćenje od ljudske sklonosti ka podelama. Islam ovde ne briše razlike u ulogama poslanika, ali odlučno odbija razlike u poštovanju. Vera se, prema ovom ajetu, ne dokazuje negiranjem drugih, već priznavanjem iste Božije volje koja se objavljivala kroz različite poslanike i epohe.
Završna misao ajeta „mi se samo Njemu klanjamo“ vraća čitaoca na suštinu: monoteizam nije samo teološka tvrdnja, već stav života. Nakon nabrajanja poslanika i Objave, ajet ne ostaje na nivou ispovesti, već prelazi u obavezu. Klanjanje Jednom Alahu znači oslobađanje od idolizacije ljudi, tradicija i vlastitog ega. U tom smislu, ovaj ajet ne pripada samo dogmi, već svakodnevnoj proveri vere: kome se čovek zaista klanja kroz svoje izbore, strahove i nade.
Zato nije slučajno što je ovaj ajet izdvojen za svakodnevno čitanje. On podseća da je islam, pre svega, vera povezanosti - sa Alahom, sa prethodnim Objavama i sa odgovornošću da se ta vera živi bez oholosti i bez poricanja. U jednoj rečenici sadržana je i istorija Objave i etika vernika: verovati bez selekcije, poštovati bez razdvajanja i klanjati se bez zadrške samo Jednom.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Pojam koji se često vezuje za sukobe i nasilje vekovima izaziva rasprave, ali islamska tradicija o njemu govori mnogo složenije nego što se često prikazuje.
U islamskoj tradiciji Isus Hristos poznat je kao Isa, alejhi selam, jedan od najvećih Božijih poslanika, a Kuran govori o njegovom čudesnom rođenju, majci Merjemi i posebnoj ulozi koju će imati pred kraj vremena.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
Četvorodnevno putovanje obuhvatiće Pariz, Sen Deni, Lurd i Mec, gde će pontifik učestvovati na međureligijskom susretu, obratiti se državnicima i služiti misu u Katedrali Svetog Stefana.
Povorka je prošla ka Trgu Svetog Petra, noseći transparent sa imenima 300 dece.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.