LEKCIJA ZA DANE KADA SE VIŠE NE ZNA KUDA DALJE: Kada čovek ostane bez snage, uvek može pronaći put
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Kada se vera pretvori u granicu, a ne u svedočanstvo, tada nastaju podele koje nemaju uporište u Objavi. Ajet 3:84, izdvojen u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, govori upravo iz tog napona: on stoji nasuprot potrebi da se Alah „brani“ negiranjem drugih poslanika. Umesto toga, islam se u ovom ajetu predstavlja kao jasno izgovoreno verovanje koje ne bira među Božijim glasnicima, ne sužava Objavu i ne gradi identitet na odbacivanju, već na priznanju istog izvora vere.

Reci: "Mi verujemo u Alaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i verovesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo."
Ajet 3:84 nosi snažno podsećanje da se vera u islamu ne gradi na isključivanju, već na prepoznavanju istog božanskog izvora Objave. Nabrajanje Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Jakuba, njihovih potomaka, Musaa i Isaa nije puka istorijska lista, već teološka poruka: istina Objave ne deli se po imenima poslanika, već se prepoznaje po istom Gospodaru koji ih šalje. U tom nizu nema hijerarhije ljudskih simpatija, već postoji jasna hijerarhija poslušnosti Bogu.
Posebna težina ajeta leži u rečima: „mi nikakvu razliku među njima ne pravimo“. To nije poziv na relativizaciju vere, već na njeno pročišćenje od ljudske sklonosti ka podelama. Islam ovde ne briše razlike u ulogama poslanika, ali odlučno odbija razlike u poštovanju. Vera se, prema ovom ajetu, ne dokazuje negiranjem drugih, već priznavanjem iste Božije volje koja se objavljivala kroz različite poslanike i epohe.
Završna misao ajeta „mi se samo Njemu klanjamo“ vraća čitaoca na suštinu: monoteizam nije samo teološka tvrdnja, već stav života. Nakon nabrajanja poslanika i Objave, ajet ne ostaje na nivou ispovesti, već prelazi u obavezu. Klanjanje Jednom Alahu znači oslobađanje od idolizacije ljudi, tradicija i vlastitog ega. U tom smislu, ovaj ajet ne pripada samo dogmi, već svakodnevnoj proveri vere: kome se čovek zaista klanja kroz svoje izbore, strahove i nade.
Zato nije slučajno što je ovaj ajet izdvojen za svakodnevno čitanje. On podseća da je islam, pre svega, vera povezanosti - sa Alahom, sa prethodnim Objavama i sa odgovornošću da se ta vera živi bez oholosti i bez poricanja. U jednoj rečenici sadržana je i istorija Objave i etika vernika: verovati bez selekcije, poštovati bez razdvajanja i klanjati se bez zadrške samo Jednom.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Crkveni dokument potvrđuje da katolici mogu pristupiti ksenotransplantaciji uz poštovanje etičkih smernica i brigu o životinjama, dok naučnici traže rešenja za hronični manjak donorskih organa.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva stvar koju treba da shvatite jeste da Bog brine o vama, bez obzira gde radite.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Nakon glasina o ukidanju bogosluženja i optužbi koje su se sa mreža prelile na teren, jerej iz Loznice objašnjava kako je nastala zabuna i zašto vernici, po crkvenom poretku, ne traže rešenja na ulici.
Topli zalogaji sa paradajzom, paprikom i lukom za doručak, užinu ili večeru u danima posta na ulju.
Ponekad najveći protivnici pronađu zajednički trenutak tišine - ne zbog dobrote, već pod senkom Hrista. Beseda o Pilatu i Irodu otkriva moć pravednosti koja menja srca i gasi mržnju.