LEKCIJA ZA DANE KADA SE VIŠE NE ZNA KUDA DALJE: Kada čovek ostane bez snage, uvek može pronaći put
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Kada se vera pretvori u granicu, a ne u svedočanstvo, tada nastaju podele koje nemaju uporište u Objavi. Ajet 3:84, izdvojen u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, govori upravo iz tog napona: on stoji nasuprot potrebi da se Alah „brani“ negiranjem drugih poslanika. Umesto toga, islam se u ovom ajetu predstavlja kao jasno izgovoreno verovanje koje ne bira među Božijim glasnicima, ne sužava Objavu i ne gradi identitet na odbacivanju, već na priznanju istog izvora vere.

Reci: "Mi verujemo u Alaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i verovesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo."
Ajet 3:84 nosi snažno podsećanje da se vera u islamu ne gradi na isključivanju, već na prepoznavanju istog božanskog izvora Objave. Nabrajanje Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Jakuba, njihovih potomaka, Musaa i Isaa nije puka istorijska lista, već teološka poruka: istina Objave ne deli se po imenima poslanika, već se prepoznaje po istom Gospodaru koji ih šalje. U tom nizu nema hijerarhije ljudskih simpatija, već postoji jasna hijerarhija poslušnosti Bogu.
Posebna težina ajeta leži u rečima: „mi nikakvu razliku među njima ne pravimo“. To nije poziv na relativizaciju vere, već na njeno pročišćenje od ljudske sklonosti ka podelama. Islam ovde ne briše razlike u ulogama poslanika, ali odlučno odbija razlike u poštovanju. Vera se, prema ovom ajetu, ne dokazuje negiranjem drugih, već priznavanjem iste Božije volje koja se objavljivala kroz različite poslanike i epohe.
Završna misao ajeta „mi se samo Njemu klanjamo“ vraća čitaoca na suštinu: monoteizam nije samo teološka tvrdnja, već stav života. Nakon nabrajanja poslanika i Objave, ajet ne ostaje na nivou ispovesti, već prelazi u obavezu. Klanjanje Jednom Alahu znači oslobađanje od idolizacije ljudi, tradicija i vlastitog ega. U tom smislu, ovaj ajet ne pripada samo dogmi, već svakodnevnoj proveri vere: kome se čovek zaista klanja kroz svoje izbore, strahove i nade.
Zato nije slučajno što je ovaj ajet izdvojen za svakodnevno čitanje. On podseća da je islam, pre svega, vera povezanosti - sa Alahom, sa prethodnim Objavama i sa odgovornošću da se ta vera živi bez oholosti i bez poricanja. U jednoj rečenici sadržana je i istorija Objave i etika vernika: verovati bez selekcije, poštovati bez razdvajanja i klanjati se bez zadrške samo Jednom.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Restauracija u rimskoj svetinji pretvorila se u političko-crkveni obračun, nakon što su vernici i javnost u nebeskom liku prepoznali savremenu vlast.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Kada pohlepa i sebičnost guše dobrotu, poruka Prepodobnog Nikodima Agiorita pokazuje kako hrabrost i istrajnost oblikuju unutrašnju svetlost.