Islam 09.02.2026 | 09:00

KOME SMETA VERA BEZ TABORA: Poziv na pročišćenje od ljudske sklonosti ka podelama

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KOME SMETA VERA BEZ TABORA: Poziv na pročišćenje od ljudske sklonosti ka podelama
Freepik

Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.

Kada se vera pretvori u granicu, a ne u svedočanstvo, tada nastaju podele koje nemaju uporište u Objavi. Ajet 3:84, izdvojen u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, govori upravo iz tog napona: on stoji nasuprot potrebi da se Alah „brani“ negiranjem drugih poslanika. Umesto toga, islam se u ovom ajetu predstavlja kao jasno izgovoreno verovanje koje ne bira među Božijim glasnicima, ne sužava Objavu i ne gradi identitet na odbacivanju, već na priznanju istog izvora vere.

Al-i Imranm, ajet 3:84

Foto: Unsplash
Kuran

 

Reci: "Mi verujemo u Alaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i verovesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo."

Ajet koji ruši ljudske podele

Ajet 3:84 nosi snažno podsećanje da se vera u islamu ne gradi na isključivanju, već na prepoznavanju istog božanskog izvora Objave. Nabrajanje Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Jakuba, njihovih potomaka, Musaa i Isaa nije puka istorijska lista, već teološka poruka: istina Objave ne deli se po imenima poslanika, već se prepoznaje po istom Gospodaru koji ih šalje. U tom nizu nema hijerarhije ljudskih simpatija, već postoji jasna hijerarhija poslušnosti Bogu.

Klanjanje jednom Bogu bez selekcije

Posebna težina ajeta leži u rečima: „mi nikakvu razliku među njima ne pravimo“. To nije poziv na relativizaciju vere, već na njeno pročišćenje od ljudske sklonosti ka podelama. Islam ovde ne briše razlike u ulogama poslanika, ali odlučno odbija razlike u poštovanju. Vera se, prema ovom ajetu, ne dokazuje negiranjem drugih, već priznavanjem iste Božije volje koja se objavljivala kroz različite poslanike i epohe.

Završna misao ajeta „mi se samo Njemu klanjamo“ vraća čitaoca na suštinu: monoteizam nije samo teološka tvrdnja, već stav života. Nakon nabrajanja poslanika i Objave, ajet ne ostaje na nivou ispovesti, već prelazi u obavezu. Klanjanje Jednom Alahu znači oslobađanje od idolizacije ljudi, tradicija i vlastitog ega. U tom smislu, ovaj ajet ne pripada samo dogmi, već svakodnevnoj proveri vere: kome se čovek zaista klanja kroz svoje izbore, strahove i nade.

Vera koja povezuje, a ne deli

Zato nije slučajno što je ovaj ajet izdvojen za svakodnevno čitanje. On podseća da je islam, pre svega, vera povezanosti - sa Alahom, sa prethodnim Objavama i sa odgovornošću da se ta vera živi bez oholosti i bez poricanja. U jednoj rečenici sadržana je i istorija Objave i etika vernika: verovati bez selekcije, poštovati bez razdvajanja i klanjati se bez zadrške samo Jednom.