Radite ovo svakodnevno i ni bomba vas ne može razneti: Savet starca Ilije koji vredi pročitati
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Telefon vibrira, poruke pristižu jedna za drugom, rasprave se rasplamsavaju zbog jedne rečenice, a ljudi sve ređe umeju da prećute uvredu ili sačuvaju tuđu tajnu. U toj buci savremenog čoveka, gde svi žele da budu glasni i u pravu, jedna pouka Svetog Filareta Moskovskog nudi sasvim drugačiji odgovor - mir, uzdržanje i tišinu kao put ka duhovnoj snazi.
„1. Što znaš - ćuti.
2. Ne pričaj šta čuješ.
3. Gledaj svoja posla.
4. Odgovori na pitanja, ali ne pričaj mnogo.
5. Šta želiš da radiš - misli o tome uz molitvu i ne govori drugima pre vremena, dok to ne uradiš.
6. Ne govori ljudima njihove mane.
7. Ako je tvoja sujeta povređena ili ukorena - ćuti.
8. Ako su nepravedni prema tebi - reci to tiho i smireno.
9. Ne govori oštro i ne uzbuđuj se.
10. Pogledaj kako Bog sve daje!
Za svu Njegovu svetu volju, uvek se sećaj Boga, Majke Božije i moli se”, govorio je Sveti Filaret Moskovski.
Pouka ruskog svetitelja ne govori samo o ćutanju, već o disciplini duha. U pravoslavlju se mir ne postiže nadvikivanjem, već smirenjem. Zato Sveti Filaret savetuje čoveka da ne odgovara na uvredu besom, da ne širi tuđe slabosti i da svoje planove najpre poveri molitvi, a ne ljudima.
Njegove reči danas zvuče kao opomena generaciji koja sve deli javno, ali retko čuva unutrašnji mir. Upravo u toj jednostavnosti leži snaga pravoslavne mudrosti - čovek ne mora uvek da govori kako bi pokazao snagu, jer ponekad najviše kaže onda kada ume da ćuti.
Dela svetih apostola, začalo 30 (12,12-17)
12. I razabravši se dođe do kuće Marije, matere Jovana zvanoga Marko, gde behu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. 13. A kad zakuca Petar u vrata od dvorišta, pristupi devojka po imenu Roda, da čuje. 14. I poznavši glas Petrov, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i javi da Petar stoji pred vratima. 15. A oni joj rekoše: „Jesi li luda!" Ali ona uveravaše da je tako. A oni govorahu: „To je anđeo njegov." 16. Petar pak jednako kucaše. A kad otvoriše, videše ga i zadiviše se. 17. Mahnuvši im rukom da ćute, on im ispriča kako ga Gospod izvede iz tamnice, i reče: „Javite ovo Jakovu i braći." I izišavši otide na drugo mesto.
Jevanđelje po Jovanu, 32. zač. (8,42-51)
42. A Isus im reče: „Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla." 43. Zašto ne razumete govor moj? Jer ne možete da slušate reč moju. 44. Vama je otac đavo, i želje oca svog hoćete da činite; on beše čovekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži. 45. A meni ne verujete, jer ja istinu govorim.
46. Koji me od vas kori za greh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne verujete? 47. Onaj koji je od Boga, reči Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga." 48. A Judejci odgovoriše i rekoše mu: „Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarjanin, i da je demon u tebi?" 49. Isus odgovori: „U meni demona nema, nego poštujem Oca svog; a vi me sramotite. 50. A ja ne tražim slave svoje; postoji Onaj koji traži i sudi.51. Zaista, zaista vam kažem: „Ko održi reč moju neće videti smrti vavek.“
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.