DA LI JE TAČNO DA ĆETE IZGUBITI BLAGODAT AKO POSLE LITURGIJE OVO URADITE? Sveštenik Dejan Krstić o jednoj od najvećih zabluda srpskih vernika!
Blagodat Božija se ne gubi odlaskom u goste ili ostajanjem na agapama, objasnio je otac Dejan.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Mnogi vernici imaju nedoumice u vezi sa tim gde je primereno moliti se, naročito kada zbog svakodnevnih obaveza nemaju dovoljno privatnosti i mira u svom domu. Jedna vernica obratila se ocu Dejanu Krstiću sa pitanjem da li je pogrešno što se redovno moli u toaletu, ali i dok se kupa, jer su to često jedini trenuci kada može da bude sama.
U svojoj poruci navela je da ne razume zbog čega bi takva mesta bila neprikladna za molitvu, budući da je Bog stvorio čoveka sa svim njegovim prirodnim potrebama. Zanimalo ju je i zašto se toalet ne kadi prilikom osvećenja doma, odnosno da li iza tih običaja stoji uverenje da je vršenje fizioloških potreba nešto sramotno ili grešno.
Odgovarajući na njenu nedoumicu, otac Dejan Krstić najpre je naveo da nema ničeg ružnog, sramotnog ili grešnog u vršenju fizioloških potreba.

- Bog nas je takve stvorio i nema razloga da se zbog toga stidimo pred njim. Uostalom, od Boga se ne možemo sakriti, niti treba da pokušavamo da to učinimo - istakao je otac Dejan.
Ipak, sveštenik je ukazao na još jednu važnu dimenziju ovog pitanja, a to je poštovanje prema onome kome se obraćamo. Kako je objasnio, određena pravila ponašanja ne postoje zato što je nešto samo po sebi grešno, već zato što pokazuju naš odnos prema drugima.

- Recimo, ne mogu da zamislim da sa nekim posebno uvaženim gostom, carem ili ministrom, razgovaram dok sedim u toaletu i vršim nuždu. Ne zato što je vršenje nužde greh, nego zato što smatram da taj razgovor zaslužuje drugačije mesto i okolnosti. A ako takvu pažnju ukazujemo ljudima, kako onda da pristupamo razgovoru sa Najuzvišenijim?
Otac Dejan naglasio je da molitva podrazumeva mnogo više od samog izgovaranja reči, jer su za nju važni i naš stav, pažnja, sabranost i odnos prema Bogu. Zbog toga postoje mesta i trenuci koji su primereniji molitvi, ali to ne znači da Bog nije prisutan u svakom delu našeg života.
- To ne znači da Bog negde nije prisutan, niti da nas ne čuje ako mu se obratimo u toaletu, dok se kupamo ili obavljamo neki svakodnevni posao.

Govoreći o običaju da se prilikom kađenja doma ne kadi i toalet, sveštenik je objasnio da iza toga ne treba tražiti osudu ljudskog tela niti prirodnih potreba.
- Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi. Uostalom, prilikom bogojavljenskog osvećenja domova, osvećenom vodom krope se i kupatila i toaleti. Dakle, nijedan deo našeg doma nije izvan Božjeg prisustva i blagoslova. Samo je pitanje našeg odnosa prema svetom i načina na koji izražavamo poštovanje prema njemu - istakao je otac Dejan.
Bonus video
Blagodat Božija se ne gubi odlaskom u goste ili ostajanjem na agapama, objasnio je otac Dejan.
Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Smisao odlaska u crkvu nije samo traženje Božje pomoći onda kada se čovek nađe u nevolji ili poželi da ostvari nešto što mu je važno.
U pravoslavnom hrišćanstvu molitva nije samo traženje pomoći i ostvarenja ličnih želja, već i nastojanje da se prepozna volja Božija.
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.