OVAKVE MOLITVE BOG NE ČUJE, ČAK I DA SU NAJUZVIŠENIJE: Đakon Aleksandar Milojkov otkrio kako se pravilno moli i gde većina greši
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Reči Svetog apostola Pavla otkrivaju zašto pravoslavne hrišćanke pokrivaju glavu tokom molitve, ne samo u crkvi već i u svom domu.
Da li žena treba da pokrije glavu kada se moli kod kuće ili je to pravilo koje važi samo u crkvi? Ovo pitanje zanima mnoge pravoslavne hrišćanke koje žele da svoj molitveni život usklade sa učenjem Crkve, ali i da razumeju duhovni smisao običaja koji se prenosi kroz vekove.
Odgovor se traži u rečima Svetog apostola Pavla, koji se u Prvoj poslanici Korinćanima bavi ponašanjem muškaraca i žena tokom molitve i prorokovanja. Njegove reči predstavljaju važan biblijski temelj za pravoslavnu praksu pokrivanja ženske glave, ali i podsticaj da se razume šta ovaj čin znači u životu verujuće žene.
U Prvoj poslanici Korinćanima apostol Pavle piše: "Svaka žena koja se moli ili prorokuje nepokrivene glave sramoti svoju glavu, jer je to isto kao da je obrijana" (1. Korinćanima 11, 5).
Ovim rečima apostol ukazuje na značaj pokrivanja glave tokom molitve. U istom odlomku on objašnjava i duhovni smisao ovog čina, povezujući ga sa poretkom koji opisuje u svom učenju i sa poštovanjem prema Bogu.
Posebno se izdvaja njegova poruka: "Žena je dužna da ima (znak) pokornosti na svojoj glavi, zbog anđela" (Prva poslanica Korinćanima 11, 10).
Ovi stihovi iz Svetog pisma vekovima se navode kao biblijsko uporište za običaj da pravoslavne hrišćanke pokrivaju glavu prilikom molitve. Ipak, njihovo značenje ne treba svesti samo na spoljašnji izgled. Pokrivanje glave u hrišćanskoj tradiciji ima i simboličko značenje, povezano sa smirenjem, poštovanjem i svešću o svetosti molitve.
Ako se pokrivanje glave razume kao deo molitvenog poretka o kojem govori apostol Pavle, onda se prirodno postavlja pitanje da li ono treba da bude prisutno i tokom lične molitve u domu.
U knjizi Hrišćanski priručnik za današnja vremena, starac Amvrosije Jurasov izričito navodi da pravoslavne hrišćanke pokrivaju glavu ne samo u crkvi već i kod kuće. Kao potvrdu ovog stava navodi upravo reči apostola Pavla o pokrivanju glave „zbog anđela“.
Ovakvo tumačenje podseća da molitva nije vezana isključivo za hram. Pravoslavni hrišćani mole se i u svojim domovima, pred kućnim ikonama, ujutru po ustajanju, uveče pre počinka i u trenucima kada traže utehu i pomoć ili zahvaljuju Bogu.
Prema shvatanju koje iznosi starac Amvrosije, pokrivanje glave tokom kućne molitve deo je nastojanja da se biblijske smernice poštuju i izvan crkvenog prostora.
To, međutim, ne znači da svaku ženu treba osuđivati zbog toga što se moli nepokrivene glave. Važno je razlikovati pouku o duhovnoj praksi od osuđivanja drugih, naročito kada je reč o ličnom molitvenom životu i različitim okolnostima u kojima se vernici nalaze.
Pokrivalo na ženskoj glavi u pravoslavnoj tradiciji nije zamišljeno kao ukras niti kao puka spoljašnja forma. Njegov smisao povezuje se sa smirenjem pred Bogom, poštovanjem prema molitvi i nastojanjem da se čovek ne usredsređuje samo na sebe i svoj izgled već i na susret sa Gospodom.
Zato je važno razumeti da pokrivena glava sama po sebi ne čini molitvu iskrenijom, kao što ni odsustvo pokrivala ne govori automatski o tome koliko neko veruje. Suština hrišćanskog molitvenog života jeste obraćanje Bogu sa verom, smirenjem i pokajanjem, dok spoljašnji običaji mogu biti izraz nastojanja da se vera živi i kroz svakodnevne postupke.
Žena koja odluči da pokriva glavu dok se moli kod kuće može to da čini kao svestan izraz poštovanja prema biblijskom učenju i pravoslavnom predanju. Ona koja ima nedoumice o tome kako da ovu praksu primenjuje u svom životu može da razgovara sa svojim sveštenikom ili duhovnikom kako bi dobila savet u skladu sa crkvenim učenjem.
Pokrivanje glave tokom molitve, prema tumačenju starca Amvrosija Jurasova, nije običaj ograničen samo na odlazak u crkvu. Njegovo obrazloženje oslanja se na reči svetog apostola Pavla, koje pozivaju hrišćanke da razumeju duhovni smisao ovog čina i da molitvi pristupaju sa poštovanjem, smirenjem i verom.
BONUS VIDEO
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost. Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom. Pouka ruskog podvižnika upozorava na opasnost navike i rasutih misli tokom molitve, podsećajući vernike da se prava molitva rađa tek kada u njoj učestvuju i um i duša.
Šta je duhovni smisao pokrivala?
OVAKVE MOLITVE BOG NE ČUJE, ČAK I DA SU NAJUZVIŠENIJE: Đakon Aleksandar Milojkov otkrio kako se pravilno moli i gde većina greši
KAKO SE ISPRAVNO MOLITI BOGORODICI: Starac Pajsije otkriva u čemu mnogi greše i šta činiti kada pomislimo da Majka Božja ne čuje naše molitve
AKO OVAKO IZGOVARATE MOLITVE, ONDA RADUJETE ĐAVOLA: Starac Sampson otkrio zašto neke molitve ostaju bez ploda
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.
Kandilo podseća na potrebu za molitvom, na to da je Hristos jedina istinita svetlost i da vera u njega treba da osvetljava čovekov život.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
U Hramu Svete Trojice u Bransviku, nedaleko od Melburna, srpski pravoslavni vernici dočekali su poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.