KAKO OTERATI TAMU KOJA NAS GUŠI: Sveti Porfirije Kavsokalivit upozorio da ne činimo ono što većina ljudi radi
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.
Pouka ruskog podvižnika upozorava na opasnost navike i rasutih misli tokom molitve, podsećajući vernike da se prava molitva rađa tek kada u njoj učestvuju i um i duša.
Mnogi vernici se suočavaju sa istim iskušenjem: izgovaraju molitve svakog dana, čitaju pravila i psalme, ali im misli često ostaju daleko od onoga što njihove usne izgovaraju. Reči prolaze, stranice se okreću, a srce ostaje nemirno. Na opasnost takve mehaničke molitve upozoravao je i starac Sampson Sivers, podsećajući da molitva nije samo niz izgovorenih reči, već susret čoveka sa Bogom u kojem učestvuju i um i srce.
Svoju pouku starac je objasnio kroz neobičnu priču:
- Pročitao sam jednu zanimljivu priču. Stoji đavo pred ikonom i čita psalme, tako nerazgovetno i brzo da se ništa ne razume, ali čita. Kada ga starac upita šta to radi, on se nasmeja rekavši: 'Tako vi čitate i na osudu vam je'. I iščeze.
Demoni se ne boje psalama ako ih čitamo mehanički i brzo, jer nam se to upisuje u greh. Oni se tome raduju i nimalo se ne boje. Sporom čitanju molitve učimo se da svaku reč dovedemo do uma. Bez učešća uma nema Isusove molitve srca. Kada um pronikne u smisao reči molitve, bujica plača Isusovog sama će poteći - govorio je starac Sampson Sivers.
Pouka starca Sampsona podseća da vrednost molitve nije u broju izgovorenih reči, već u pažnji sa kojom čovek stoji pred Bogom. Nekada je jedna molitva izgovorena sa verom i sabranošću dublja od mnogih ponovljenih bez prisutnosti uma i srca.

Večernja
Prva knjiga o carevima (17,1-23)
1. Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika Galadskih: tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovijeh godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne rečem. 2. Potom dođe njemu reč Gospodnja govoreći: 3. „Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu. 4. I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovedio da te hrane onde.” 5. I on otide i učini po reči Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu. 6. I onde mu gavrani donošahu hleba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše. 7. Ali posle godinu dana presahnu potok, jer ne beše dažda u zemlji. 8. Tada dođe njemu reč Gospodnja govoreći: 9. „Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sedi onde; evo zapovedio sam onde ženi udovici da te hrani.”
10. I ustavši otide u Sareptu; i kad dođe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše onde drva; i on je dozva i reče joj: „Donesi mi malo vode u sudu da se napijem.” 11. I ona pođe da donese; a on je viknu i reče: „Donesi mi i hleba malo.” 12. A ona reče: „Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam pečena hleba do grst brašna u zdeli i malo ulja u krčagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svom, da pojedemo, pa onda da umremo”. 13. A Ilija reče joj: „Ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umesi prvo meni jedan kolačić od toga, i donesi mi, pa posle gotovi sebi i sinu svom.” 14. Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: „Brašno se iz zdele neće potrošiti niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju.”
15. I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana; 16. brašno se iz zdele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po reči Gospodnjoj, koju reče preko Ilije. 17. A poslije toga razbole se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu. 18. I ona reče Iliji: „Šta je tebi do mene, čoveče Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina?” 19. A on joj reče: „Daj mi sina svog.” I uzev ga iz naručja njena odnese ga u gornju klet, gde on seđaše, i položi ga na postelju svoju.
20. Tada zavapi ka Gospodu i reče: „Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvilio umorivši joj sina?” 21. I pruživ se nad detetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: „Gospode Bože moj, neka se povrati u dete duša njegova.” 22. I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dete duša njegova, i ožive. 23. A Ilija uzev dete snese ga iz gornje kleti u kuću, i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: „Vidi, živ je tvoj sin.”
Prva knjiga o carevima (18,1; 17-41; 44; 42; 45-46; 19,1-16)
1. Poslije mnogo vremena, treće godine, dođe riječ Gospodnja Iliji govoreći: „Idi, pokaži se Ahavu, i pustiću dažd na zemlju.”
17. A kad vide Ahav Iliju, reče mu Ahav: „Jesi li ti onaj što nesreću donosiš na Izrailja?” 18. A on reče: „Ne donosim ja nesreće na Izrailja, nego ti i dom oca tvoga ostavivši zapovesti Gospodnje i pristavši za Valima. 19. Nego sada pošlji i saberi k meni svega Izrailja na goru Karmilsku, i četiri stotine i pedeset proroka Valovijeh i četiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim.” 20. I posla Ahav k svim sinovima Izrailjevijem, i sabra one proroke na goru Karmilsku. 21. Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reče: „Dokle ćete hramati na obe strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim.” Ali narod ne odgovori mu ni reči.
22. A Ilija reče narodu: „Ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovih ima četiri stotine i pedeset. 23. Dajte nam dva junca, i neka oni izberu sebi jednoga, i neka ga iseku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću; a ja ću prigotoviti drugoga junca, i metnuću ga na drva, ali ognja neću podmetati. 24. Tada prizovite ime svojih bogova, a ja ću prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem onaj neka je Bog.” I sav narod odgovori i reče: „Dobro reče.” 25. Potom reče Ilija prorocima Valovijem: „Izberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmećite.”
26. I uzeše junca, kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreći: „Vale, usliši nas!” Ali ni kakva glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji načiniše. 27. A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreći: „Vičite većma; jer je on bog! valja da se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi.” 28. A oni stadoše vikati iza glasa, i parati se nožima i šilima po svom običaju, dokle ih krv ne obli. 29. A kad dođe podne, stadoše prorokovati dokle dođe vreme da se prinese dar, ali ni kaka glasa ni koga da odgovori, ni koga da čuje.
30. Tada reče Ilija svemu narodu: „Pristupite k meni.” I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji beše razvaljen. 31. I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kome dođe reč Gospodnja govoreći: „Izrailj će ti biti ime.” 32. I načini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posejati dve mere žita. 33. I namesti drva, i junca isečena na komade metnu na drva. 34. I reče: „Napunite četiri vedra vode, i izlijte na žrtvu u na drva. Pa opet reče: „Učinite još jednom.” I učiniše još jednom. Pa opet reče: „Učinite i trećom.” I učiniše trećom,
35. te voda poteče oko oltara, i napuni se opkop vode. 36. A kad bi vreme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reče: „Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznaju da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj reči učinio sve ovo. 37. Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova.” 38. Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi. 39. A narod kad to vide sav popada ničice, i rekoše: „Gospod je Bog, Gospod je Bog.” 40. Tada im reče Ilija: „Pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteče.” I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih onde. 41. I reče Ilija Ahavu: „Idi, jedi i pij, jer uji veliki dažd. 5. Potom leže i zaspa pod smrekom. A gle, anđeo taknu ga i reče mu: „Ustani, jedi.” 6. A on pogleda, i gle, čelo glave mu hleb na ugljenu pečen i krčag vode. I jede i napi se, pa leže opet. 7. A anđeo Gospodnji dođe opet drugom, i taknu ga govoreći: „Ustani, jedi, jer ti je put dalek.” 8. A on ustavši jede i napi se; potom okrepiv se onim jelom ide četrdeset dana i četrdeset noći dokle dođe na goru Božiju Horiv. 9. A onde uđe u jednu pećinu i zanoći u njoj; i gle, reč Gospodnja dođe mu govoreći: Šta ćeš ti tu, Ilija?”
10. A on reče: „Revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu.” 11. A on reče: „Izidi i stani na gori pred Gospodom.” I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vetar, koji brda razvaljivaše i stene razlamaše; ali Gospod ne beše u vetru; a iza vetra dođe trus; ali Gospod ne beše u trusu; 12. a iza trusa dođe oganj; ali Gospod ne beše u ognju. A iza ognja dođe glas tih i tanak. 13. A kad to ču Ilija, zakloni lice svoje plaštem i izašav stade na vratima od pećine. I gle, dođe mu glas govoreći: „Šta ćeš ti tu Ilija?” 14. A on reče: „Revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zajet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu.”
15. Tada mu reče Gospod: „Idi, vrati se svojim putem u pustinju Damaštansku, i kad dođeš pomaži Azaila za cara nad Sirijom. 16. A Juja sina Nimsijina pomaži za cara nad Izrailjem, a Jelisija sina Safatova iz Avel-Meole pomaži za proroka umesto sebe.”
Prva knjiga o carevima (19,19-21; 2. Car. 2,1; 6-14)
19. I otide odande, i nađe Jelisija sina Safatova gde ore, a dvanaest jarmova pred njim, a sam beše kod dvanaestoga; i idući mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj. 20. A on ostavi volove, i otrča za Ilijom i reče: „Da celujem oca svoga i mater svoju; pa ću ići za tobom.” A on mu reče: „Idi, vrati se, jer šta sam ti učinio?” 21. I on se vrati od njega, i uze jaram volova i zakla ih, i na drvima od pluga skuha meso i dade ga narodu, te jedoše; potom ustavši otide za Ilijom i služaše mu.
Druga knjiga o carevima (1. Car. 19,19-21; 2,1; 6-14)
1. A kad Gospod šćaše uzeti Iliju u vihoru na nebo, pođoše Ilija i Jelisije iz Galgala. 10. A on mu reče: „Zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biće ti tako; ako li ne vidiš, neće biti. 11. I kad iđahu dalje razgovarajući se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo. 12. A Jelisije videći to vikaše: „Oče moj, oče moj! Kola Izrailjeva i konjici njegovi!” I ne vide ga više; potom uze haljine svoje i razdre ih na dva komada. 13. I podiže plašt Ilijin, koji beše spao s njega, i vrativ se stade na bregu Jordanskom. 14. I uzev plašt Ilijin, koji beše spao s njega, udari po vodi i reče: „Gde je Gospod Bog Ilijin?” A kad i on udari po vodi, rastupi se voda tamo i amo, i pređe Jelisije.
Jutrenja
Jevanđelje po Luki, začalo 14 (4,22-30)
22. I svi mu svedočahu, i divljahu se rečima blagodati koje izlažahu iz usta njegovih, i govorahu: „Nije li ovo sin Josifov?” 23. I reče im: „Svakako ćete mi reći ovu poslovicu: „Lekaru, izleči se sam”; što čusmo da je bilo u Kapernaumu učini i ovde u postojbini svojoj.” 24. Reče pak: „Zaista vam kažem da nijedan prorok nije priznat u postojbini svojoj." 25. A vaistinu vam kažem: „Mnoge udovice bijahu u Izrailju u vreme Ilije kada se nebo zatvori za tri godine i šest meseci, i bi velika glad po svoj zemlji;
26. i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu sidonsku ženi udovici. 27. I mnogi behu gubavi u Izrailju u vreme proroka Jeliseja; i nijedan se od njih ne očisti do Neeman Sirijanin.” 28. I svi se u sinagogi ispuniše gneva kad čuše ovo. 29. I ustavši isteraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga na vrh gore gde beše njihov grad sazidan, da bi ga bacili odozgo. 30. Ali on prođe između njih i otide.
Liturgija
Saborna Poslanica Svetog apostola Jakova, začalo 57 (5,10-20)
10. Za ugled stradanja i dugotrpljenja, braćo moja, uzmite proroke koji govoriše u ime Gospodnje. 11. Eto, mi nazivamo blaženim one koji pretrpeše. Trpljenje Jova čuste i kraj njegov od Gospoda videste, jer je Gospod mnogomilostiv i sažaljiv. 12. A pre svega, braćo moja, ne kunite se ni nebom ni zemljom, niti drugom kakvom zakletvom; neka vaše da bude da, a ne, ne; da ne padnete pod osudu. 13. Zlopati li se ko među vama? Neka se moli Bogu. Je li ko veseo? Neka peva Bogu. 14. Boluje li ko među vama? Neka dozove prezvitere crkvene, i neka se mole nad njim, pomazavši ga uljem u ime Gospodnje.
15. I molitva vere će spasti bolesnika, i podignuće ga Gospod; i ako je grehe učinio, oprostiće mu se. 16. Ispovedajte pak jedni drugima sagrešenja, i molite se Bogu jedni za druge, da ozdravite. Mnogo je moćna usrdna molitva pravednika. 17. Ilija beše čovek isto kao i mi, i molitvom pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest meseci. 18. I opet se pomoli, i nebo dade kišu, i zemlja iznese rod svoj. 19. Braćo, ako ko od vas zaluta sa puta istine, pa ga neko vrati, 20. neka zna da će onaj koji obrati grešnika sa puta zablude njegove, spasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvo grehova.
Jevanđelje po Luki, začalo 14 (4,22-30)
22. I svi mu svedočahu, i divljahu se rečima blagodati koje izlažahu iz usta njegovih, i govorahu: „Nije li ovo sin Josifov?” 23. I reče im: „Svakako ćete mi reći ovu poslovicu: „Lekaru, izleči se sam”; što čusmo da je bilo u Kapernaumu učini i ovde u postojbini svojoj.” 24. Reče pak: „Zaista vam kažem da nijedan prorok nije priznat u postojbini svojoj." 25. A vaistinu vam kažem: „Mnoge udovice bijahu u Izrailju u vreme Ilije kada se nebo zatvori za tri godine i šest meseci, i bi velika glad po svoj zemlji; 26. i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu sidonsku ženi udovici. 27. I mnogi behu gubavi u Izrailju u vreme proroka Jeliseja; i nijedan se od njih ne očisti do Neeman Sirijanin.” 28. I svi se u sinagogi ispuniše gneva kad čuše ovo. 29. I ustavši isteraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga na vrh gore gde beše njihov grad sazidan, da bi ga bacili odozgo. 30. Ali on prođe između njih i otide.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba. Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi. Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo. Budi deo Religija.rs zajednice.
44. A kad bi sedmi put, reče: „Eno, mali oblak kao dlan čovečji diže se od mora.” Tada reče: „Idi, reci Ahavu: Preži i idi, da te ne uhvati dažd.”
42. I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje među kolena svoja.
45. U tom se zamrači nebo od oblaka i vetra, i udari veliki dažd. A Ahav sedavši na kola otide u Jezrael. 46. A ruka Gospodnja dođe nad Iliju, i on opasavši se otrča pred Ahavom dokle dođe u Jezrael.
1. A Ahav pripovedi Jezavelji sve što je učinio Ilija i kako je sve proroke isekao mačem. 2. Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruči mu: „Tako da učine bogovi i tako da dodaju, ako sutra u ovo doba ne učinim od tebe što je od koga god tih.” 3. A on videći to usta i otide duše svoje radi, i dođe u Virsaveju Judinu, i onde ostavi momka svoga. 4. A sam otide u pustinju dan hoda; i došav sede pod smreku, i zaželje da umre, i reče: „Dosta je već, Gospode, primi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.”
6. Opet mu reče Ilija: „Ostani ti tu, jer me Gospod šalje na Jordan.” A on reče: „Tako živ bio Gospod i tako bila živa tvoja duša, neću te ostaviti.” Tako otidoše obojica. 7. I pedeset ljudi između sinova proročkih otidoše i stadoše prema njima izdaleka, a oni obojica ustaviše se kod Jordana. 8. I uze Ilija plašt svoj, i saviv ga udari njim po vodi, a ona se rastupi tamo i amo, te pređoše obojica suhim. 9. A kad pređoše, reče Ilija Jelisiju: „Išti šta hoćeš da ti učinim, dokle se nisam uzeo od tebe.” A Jelisije reče: „Da budu dva dela duha tvoga u meni.”
KAKO OTERATI TAMU KOJA NAS GUŠI: Sveti Porfirije Kavsokalivit upozorio da ne činimo ono što većina ljudi radi
KAKO ŽIVOTINJE PREPOZNAJU KO JE DOBAR ČOVEK: Starac Pajsije Svetogorac objasnio zašto nekim ljudima veruju, a od drugih beže
KADA ČOVEK POGREŠI, NAJVEĆA OPASNOST NIJE PAD, VEĆ OVO: Sveti Gavrilo Gruzijski otkrio kako da se ponovo podignemo kada pomislimo da više nema spasa
TUĐA REČ MOŽE DA VAS UZNEMIRI, ALI NE ZBOG RAZLOGA NA KOJI MISLITE: Starac Jefrem upozorava na zamku u koju mnogi svakodnevno upadaju
On je naglasio da ne smemo dozvoliti da deca, umesto da se uče molitvi, dobroti i svetosti, uče da se igraju sa onim što je Hristos pobedio, sa mrakom, strahom i smrću.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.
Bio je lekar, izučavao je grčku filozofiju, propovedao Hristovu reč i, prema crkvenom predanju, naslikao prve ikone Majke Božje.
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Kratka, ali snažna pouka starca Georgija govori o vezi između odnosa prema Bogu i spremnosti da se pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija.
On je naglasio da ne smemo dozvoliti da deca, umesto da se uče molitvi, dobroti i svetosti, uče da se igraju sa onim što je Hristos pobedio, sa mrakom, strahom i smrću.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.
Prva i najčešća greška odnosi se na trenutak Svete liturgije kada sveštenik poziva oglašene da priklone glave Gospodu.
Prva i najčešća greška odnosi se na trenutak Svete liturgije kada sveštenik poziva oglašene da priklone glave Gospodu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Prepodobna mati Paraskeva, koja se smatra se i zaštitnicom žena i nemoćnih, jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Gotovo dve decenije čekalo se da bude određena lokacija za podizanje svetinje, za šta se posebno zalagao blaženopočivši mitropolit Amfilohije.