Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 157 (14,26-40)
26. Šta, dakle, braćo? Kada se sabirate svaki od vas ima psalam, ima pouku, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Sve neka bude za izgrađivanje.27. Ako neko govori jezik, onda neka ih po dvojica, ili najviše trojica, i to redom, a jedan neka tumači. 28. Ako li ne bude tumača, neka ćuti u Crkvi, a neka govori samome sebi i Bogu. 29. A proroci dva ili tri neka govore, a drugi neka rasuđuju. 30. Ako li se otkrije drugome koji sedi, prvi neka ućuti.
31. Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da svi uče i svi da se teše. 32. I duhovi proročki pokoravaju se prorocima. 33. Jer Bog nije Bog nereda, nego mira. 34. Kao po svima Crkvama svetih, žene vaše u Crkvama da ćute, jer njima nije dopušteno da govore, nego da se pokoravaju, kao što i Zakon govori. 35. Ako li hoće šta da nauče, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer je neprilično ženi da govori u Crkvi. 36. Eda li od vas reč Božija iziđe? Ili samo do vas dođe?
37. Ako ko smatra da je prorok ili duhovan, neka razume šta vam pišem, jer su ovo Gospodnje zapovesti. 38. Ako li ko neće da zna, neka ne zna. 39. Tako, braćo moja, revnujte da prorokujete, i jezike govoriti ne zabranjujte. 40. A sve neka biva blagoobrazno i uredno.
Jevanđelje po Mateju, začalo 83. (21,12-14;21,17-20)
12. I uđe Isus u hram Božiji, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po hramu, i ispremeta stolove onih što menjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove. 13. I reče im: „Napisano je: 'Dom moj — dom molitve neka se zove'; a vi načiniste od njega pećinu razbojničku.” 14. I pristupiše mu hromi i slepi u hramu, i isceli ih.17. I ostavivši ih, izađe napolje iz grada, u Vitaniju, i zanoći onde.18. A ujutru vraćajući se u grad ogladne; 19. i ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe njoj, i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: „Da nikad više ne bude od tebe roda do veka!” I odmah usahnu smokva. 20. I videvši to učenici diviše se govoreći: „Kako odmah usahnu smokva!”
Kroz priču o tri monaha koji su doživeli istu sramotu, veliki pravoslavni učitelj pokazuje zašto se prava snaga čoveka vidi tek onda kada mu je naneta nepravda.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Veliki svetogorski duhovnik upozorava da spoljašnji utisak često vara i savetuje kako da sačuvamo čist um i pravilno rasuđujemo.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.