KAKO OTERATI TAMU KOJA NAS GUŠI: Sveti Porfirije Kavsokalivit upozorio da ne činimo ono što većina ljudi radi
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Čovek može da nosi krst, da dolazi u crkvu, da govori o veri i poznaje jevanđeljske zapovesti, a da se njegov odnos prema Bogu istovremeno ne vidi u načinu na koji živi. Upravo na tu opasnost upozorava Sveti Gavrilo Gruzijski, ukazujući da će u poslednja vremena spoljašnja pobožnost biti nedovoljna za razlikovanje istinske vere od njenog privida. Njegova pouka kao merilo postavlja ono što je teže od izgovorenih reči: dela koja potvrđuju veru.
- U poslednja vremena antihristove pristalice će ići u crkvu, krstiće se i propovedati jevanđeljske zapovesti. Ali, ne verujte onima koji ne budu imali dobra dela. Samo po delima moguće je prepoznati pravog hrišćanina. Prava vera je u srcu, a ne u umu. Za antihristom će poći onaj koji veru bude imao u umu, a prepoznaće ga onaj koji veru bude imao u srcu - govorio je Sveti Gavrilo Gruzijski.
Ova pouka ne poziva na sumnjičavost prema svakome ko govori o veri, već na ozbiljno hrišćansko rasuđivanje. U pravoslavlju vera nije samo prihvatanje određenih tvrdnji, nego život koji iz te vere proizlazi. Zato Sveti Gavrilo pažnju pomera sa onoga što čovek pokazuje spolja na ono što se vidi u njegovim delima.
Na kraju ostaje jednostavno merilo: reči mogu da zvuče pobožno, ali život pokazuje da li su zaista postale vera.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 171 (2,3-15)
3. I ovo vam baš napisah, da kada dođem ne budem ožalošćen od onih od kojih bi trebalo da se radujem, uzdajući se u sve vas, da je radost moja radost sviju vas.4. Jer od mnoge žalosti i s bolom srca napisah vam sa mnogim suzama, ne da se ožalostite nego da poznate preobilnu ljubav koju imam prema vama. 5. Ako li je ko ožalostio, nije ožalostio mene, nego delimično - da ne preteram - sve vas.
6. Takvome je dovoljno ovo karanje od mnogih; 7. tako da je, naprotiv, bolje da opraštate i tešite, kako taj ne bi bio savladan od prevelike žalosti. 8. Zato vas molim, potvrdite ljubav prema njemu. 9. Jer vam zato i pisah, da bih poznao oprobanost vašu, jeste li u svemu poslušni. 10. A kome što oprostite, opraštam i ja; jer i ja ako sam što kome oprostio, oprostio sam vas radi pred licem Isusa Hrista, 11. da nas obmanom ne savlada satana, jer nam njegove namere nisu nepoznate.
12. A kad dođoh u Troadu radi jevanđelja Hristovog, i pošto mi se otvoriše vrata u Gospodu, 13. ne imadoh mira u duhu svom ne našavši Tita brata svoga, nego oprostivši se s njima, iziđoh u Makedoniju.14. A hvala Bogu koji nam svagda daje pobedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svoga na svakome mestu; 15. jer smo mi Hristov miomir Bogu među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju:
Jevanđelje po Mateju, začalo 94. (23,13-22)
13. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate Carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, niti puštate da uđu oni koji bi hteli. 14. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se molite dugo; zato ćete većma biti osuđeni. 15. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što prohodite more i kopno da biste dobili jednoga sledbenika, i kad ga pridobijete, činite ga sinom pakla dvostruko većim od sebe.
16. Teško vama, vođi slepi, koji govorite: ‘Ako se ko kune hramom, to nije ništa; a ko se kune zlatom hramovnim, kriv je.‘ 17. Bezumnici i slepci! Jer šta je veće: zlato ili hram koji zlato osvećuje? 18. I ako se ko kune žrtvenikom, ništa je to, a koji se kune darom na njemu, kriv je. 19. Bezumnici i slepci! Jer šta je veće: dar ili žrtvenik koji dar osvećuje? 20. Koji se, dakle, kune žrtvenikom, kune se njim i svim što je na njemu. 21. I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu. 22. A koji se kune nebom, kune se prestolom Božijim i Onim koji sedi na njemu.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.
Veliki grčki svetitelj objašnjava da nevolje nisu samo teret koji čovek nosi, već trenutci u kojima se otkrivaju skrivene slabosti, jača vera i pronalazi dublji smisao stradanja.
Reči velikog ruskog duhovnika otkrivaju zašto je stanje duše važno za duhovno rasuđivanje.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Gruzijski svetitelj nas uči - umesto da čekamo da sreća ili nevolja dođu sami od sebe, svaka odluka i svaki čin oblikuju naš put ka spasenju.
Posle jutarnjeg bogosluženja izbio je sukob koji je uznemirio jednu od najpoznatijih pravoslavnih svetinja na Kipru
Pitanje pušenja u pravoslavnom duhovnom životu ne svodi samo na posledice koje cigarete ostavljaju na telo, već i kako one deluju na dušu.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.