Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Kada čoveka pritisnu greh, očajanje ili velika životna iskušenja, on najčešće traži rešenje oslanjajući se isključivo na sebe ili na pomoć drugih ljudi. Pri tome lako zaboravlja ono na šta pravoslavna vera neprestano podseća, da nebeski svet nije daleko i da sveti anđeli prate čoveka na njegovom putu ka spasenju. Upravo na to ukazuje jedna snažna pouka Svetog Justina Ćelijskog, koja vernike poziva da se u trenucima pada obrate Svetom arhangelu Gavrilu i svetim anđelima.
Govoreći na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine u Manastiru Ćelije, ava Justin je rekao:
- Kad padneš u neki greh ili u neku muku veliku, prizovi svog Nebeskog besmrtnog Brata, Svetog Arhistriga Gavrila, ili ma kog Svetog Anđela, a on, svaki od njih, svaki Anđeo je bezgrešan, iznad greha i smrti, i on će svemoćnom rukom svojom izvući tebe iz svakoga groba, vaskrsnuti iz svake smrti. Zato ih i slavimo, zato slavimo našu bezgrešnu Nebesku Braću, sve Anđele, danas Svetog Arhistrata Gavrila.
Neka nas zakriljuje i čuva od svakog greha i od svake strasti, a kad padnemo u koji greh i koju strast, prizovimo ga u pomoć i on će munjevito doći i vaskrsnuti nas iz svih naših grobova, pobediti sve naše smrti i uzneti nas u Nebesko Carstvo, da tamo zajedno s njim i uz njega i mi slavimo čudesno milostivog Gospoda Hrista, sada i uvek kroza sve vekove.
Sveti Justin zato ne govori o bezizlaznosti, već o putu povratka. Njegova poruka usmerava vernika da prvi korak posle pada ne bude očajanje, već molitva i prizivanje Svetog arhangela Gavrila, čija pomoć, prema učenju Crkve, ne izostaje onome ko je iskreno traži.
Čitanje Jevanđelja za ponedelja 9. sedmice po Duhovima
Victor Ciobanu/Shutterstock
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 150 (11,31-34; 12,1-6)
31. Jer da smo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđeni. 32. A kad nam sudi Gospod, kara nas, da ne budemo osuđeni sa svetom." 33. Stoga, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga. 34. Ako li je neko gladan, neka jede kod kuće, da se na osudu ne sastajete. A ostalo urediću kad dođem.1. A o duhovnim darovima, braćo, neću da ne znate. 2. Znate da kad beste neznabošci idoste bezglasnim idolima, kako vas odvođahu. 3. Zato vam dajem na znanje, da niko ko Duhom Božijim govori ne kaže: „Anatema na Isusa!” I niko ne može reći: „Isus je Gospod”, osim Duhom Svetim. 4. Različni su darovi, ali je Duh isti. 5. I različne su službe, ali je Gospod isti. 6. I različna su dejstva, ali je isti Bog koji dejstvuje sve u svima.
Jevanđelje po Mateju, začalo 74. (18,1-11)
1. U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: „Ko je, dakle, najveći u Carstvu nebeskome?” 2. I dozva Isus dete, i postavi ga među njih, 3. i reče: „Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne budete kao deca, nećete ući u Carstvo nebesko." 4. Koji se, dakle, ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom. 5. I koji primi jedno takvo dete u ime moje, mene prima. 6. A koji sablazni jednoga od ovih malih koji veruju u mene, bolje bi mu bilo da se obesi kamen vodenički o vrat njegov, i da potone u dubinu morsku.
7. Teško svetu od sablazni; jer potrebno je da dođu sablazni, ali teško čoveku onom kroz koga dolazi sablazan. 8. Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe; bolje ti je ući u život hromu ili kljastu nego da imaš dve ruke ili dve noge, a da te bace u oganj večni. 9. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom u život ući nego da imaš dva oka, a da te bace u pakao ognjeni.10. Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima stalno gledaju lice Oca moga nebeskoga. 11. Jer Sin Čovečiji dođe da spase izgubljeno.
Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Posle ocene odlazećeg poglavara Islamske zajednice u BiH da je beseda patrijarha Porfirija „ponovo otvorila“ ratne rane, episkop bihaćko-petrovački odgovorio je autorskim tekstom.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.