OVO JE TERET KOJI ČOVEK NOSI, A DA I NIJE SVESTAN KOLIKO GA RAZARA: Starac Tadej upozorio da neprijatelj nije tamo gde mislite
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Čovek može mnogo toga da kaže o dobroti, veri i ljubavi, ali njegove reči nemaju težinu ukoliko ih ne potvrđuje načinom na koji živi. Upravo tu nastaje raskorak između onoga što govorimo i onoga kako postupamo: lako je govoriti o vrlinama, ali je mnogo teže svojim ponašanjem pokazati ono u šta verujemo. Odgovor na pitanje kako se vera i dobrota najbolje prenose drugima ponudio je starac Tadej Vitovnički, ukazujući da je čovekov život najtiša, ali i najmoćnija poruka.
- Životom se više govori nego rečima. Kada je duh smiren, krotak, bezazlen i prostodušan, on zrači, ne treba ništa ni da nam kaže. Dođemo u njegovu blizinu, a ono zrači neka toplina. Svojom dobrotom čovek širi krug oko sebe, nosi dobrotu i to se širi; zato se mnogo više životom govori nego rečima. Evo šta kaže apostol, reč ubija, čoveče, ako je pravilno ne shvatimo - govorio je starac Tadej Vitovnički.
Pouka starca Tadeja ostaje podsetnik da se duhovna snaga ne meri brojem izgovorenih reči, već tragom koji čovek ostavlja u susretu sa drugima. Nekada je dovoljno samo prisustvo čoveka čije je srce ispunjeno mirom da bi se dobrota nastavila da se širi.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 124 (1,10-18)
10. Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi isto govorite, i da ne budu među vama razdori, nego da budete utvrđeni u istom razumu i istoj misli. 11. Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinih, da su među vama svađe. 12. A ovo kažem zato što svaki od vas govori: „Ja sam Pavlov, a ja Apolov, a ja Kifin, a ja Hristov.”
13. Zar se Hristos razdeli? Da se Pavle ne razape za vas? Ili se u ime Pavlovo krstiste? 14. Blagodarim Bogu što ne krstih ni jednoga od vas osim Krispa i Gaja, 15. da ne bi ko rekao da u ime svoje krstih. 16. A krstih i dom Stefaninov; dalje ne znam da li nekog drugog krstih. 17. Jer me Hristos ne posla da krštavam, nego da propovedam jevanđelje, ne mudrim rečima, da se ne obesnaži krst Hristov.18. Jer je reč o krstu ludost onima koji ginu, a sila Božija nama koji se spasavamo.
Jevanđelje po Mateju, začalo 58. (14,14-22)
14. I izišavši Isus vide mnogi narod, i sažali se na njih, i isceli bolesnike njihove. 15. A pred veče pristupiše mu učenici njegovi govoreći: „Ovde je pusto mesto, a već je dockan; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.” 16. A Isus im reče: „Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu.” 17. A oni mu rekoše: „Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe.” 18. A on reče: „Donesite ih meni ovamo.”
19. I zapovedi narodu da posedaju po travi, pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima, a učenici narodu. 20. I jedoše svi i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih. 21. A onih što su jeli beše ljudi oko pet hiljada, osim žena i dece.22. I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu pre njega na onu stranu dok on otpusti narod.
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Od čudesnog isceljenja svetog Jovana Damaskina do događaja koje vernici i monasi vekovima pamte kao znak zaštite Presvete Bogorodice.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Jednostavna kombinacija brašna, jaja i masti bila je dovoljna da nastane hranljiv obrok za dane kada crkveni tipik nije propisivao post.
Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik.
Od čudesnog isceljenja svetog Jovana Damaskina do događaja koje vernici i monasi vekovima pamte kao znak zaštite Presvete Bogorodice.