Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Lako je primetiti tuđu slabost, pogrešan korak ili pad, ali je mnogo teže sačuvati srce od osude. Često mislimo da kritikovanjem drugoga branimo istinu i ispravljamo nepravdu, a da pritom ne primetimo kako u nama rastu nemir, prezir ili osećaj nadmoći. Jedan drugačiji put pokazuje pouka Svetog Gavrila Gruzijskog, koji je podsećao da se čovek ne podiže tako što drugoga ponižava, već tako što mu prilazi sa milošću i ljubavlju.
- Ako vidiš da neko greši, zakloni ga svojom dobrotom. Onog trenutka kada ga osudiš, ti ne ispravljaš njega, već njegov teret prebacuješ u sopstveno srce - govorio je Sveti Gavrilo Gruzijski.
Ove reči ukazuju na duboku duhovnu istinu pravoslavnog iskustva: osuda ne menja čoveka koga osuđujemo, ali menja naše sopstveno srce. Umesto da tuđi pad postane povod za molitvu i saosećanje, on lako može postati razlog za unutrašnje udaljavanje od ljubavi. Sveti Gavrilo podseća da dobrota nije zatvaranje očiju pred greškom, već način da se čovek sačuva od iste slabosti koju vidi kod drugoga.
Jer, ponekad najveća pomoć koju možemo pružiti onome ko je pogrešio nije reč osude, već tiha dobrota koja mu ostavlja prostor da se vrati na pravi put.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 8. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 147 (10,28-33; 11,1-7)
28. Ako li vam neko reče: „Ovo je idolska žrtva”, ne jedite radi onoga koji vas izvesti i radi savesti; jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj. 29. Ali ne govorim za savest tvoju, nego drugoga. Jer zašto da moju slobodu sudi savest drugoga? 30. Ako ja s blagodarnošću jedem, zašto da me ruže za ono za što ja blagodarim? 31. Ako, dakle, jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činite. 32. Ne budite na spoticanje ni Judejcima, ni Jelinima, ni Crkvi Božijoj. 33. Kao što i ja u svemu svima ugađam, ne tražeći korist svoju nego mnogih, da se spasu.
1. Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. 2. Hvalim vas pak, braćo, što sve moje pamtite, i držite predanja kao što vam predadoh. 3. Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos, a muž je glava ženi, a Bog je glava Hristu. 4. Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. 5. I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je jedno isto kao i ošišana. 6. Jer ako se žena ne pokriva, neka se i šiša; ako li je stidno ženi šišati se ili brijati se, neka se pokriva. 7. Ali muž ne treba da pokriva glavu, jer je slika i slava Božija; a žena je slava muževljeva.
Jevanđelje po Mateju, začalo 69. (16,24-28)
24. Tada Isus reče učenicima svojim: „Ako hoće ko za mnom ići, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide. 25. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ako ko izgubi život svoj mene radi, naći će ga. 26. Jer kakva je korist čoveku ako sav svet zadobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju? 27. Jer će doći Sin Čovečiji u slavi Oca svog sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po delima njegovim. 28. Zaista vam kažem: „Ima nekih među vama što stoje ovde koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovečijeg gde dolazi u Carstvu svome.”
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Nakon blagosiljanja slavskih darova, protosinđel Hariton čestitao je mitropolitu imendan i poželeo mu da još mnogo godina u zdravlju i miru služi Gospodu i Crkvi.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 14. sedmice po Duhovima donosi snažnu poruku o krotosti, milosti i istini koja ne mora da bude izgovorena glasno da bi promenila čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 14. sedmice po Duhovima donosi snažnu poruku o krotosti, milosti i istini koja ne mora da bude izgovorena glasno da bi promenila čoveka.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.