Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Lako je primetiti tuđu slabost, pogrešan korak ili pad, ali je mnogo teže sačuvati srce od osude. Često mislimo da kritikovanjem drugoga branimo istinu i ispravljamo nepravdu, a da pritom ne primetimo kako u nama rastu nemir, prezir ili osećaj nadmoći. Jedan drugačiji put pokazuje pouka Svetog Gavrila Gruzijskog, koji je podsećao da se čovek ne podiže tako što drugoga ponižava, već tako što mu prilazi sa milošću i ljubavlju.
- Ako vidiš da neko greši, zakloni ga svojom dobrotom. Onog trenutka kada ga osudiš, ti ne ispravljaš njega, već njegov teret prebacuješ u sopstveno srce - govorio je Sveti Gavrilo Gruzijski.
Ove reči ukazuju na duboku duhovnu istinu pravoslavnog iskustva: osuda ne menja čoveka koga osuđujemo, ali menja naše sopstveno srce. Umesto da tuđi pad postane povod za molitvu i saosećanje, on lako može postati razlog za unutrašnje udaljavanje od ljubavi. Sveti Gavrilo podseća da dobrota nije zatvaranje očiju pred greškom, već način da se čovek sačuva od iste slabosti koju vidi kod drugoga.
Jer, ponekad najveća pomoć koju možemo pružiti onome ko je pogrešio nije reč osude, već tiha dobrota koja mu ostavlja prostor da se vrati na pravi put.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 8. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 147 (10,28-33; 11,1-7)
28. Ako li vam neko reče: „Ovo je idolska žrtva”, ne jedite radi onoga koji vas izvesti i radi savesti; jer je Gospodnja zemlja i sve što je na njoj. 29. Ali ne govorim za savest tvoju, nego drugoga. Jer zašto da moju slobodu sudi savest drugoga? 30. Ako ja s blagodarnošću jedem, zašto da me ruže za ono za što ja blagodarim? 31. Ako, dakle, jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činite. 32. Ne budite na spoticanje ni Judejcima, ni Jelinima, ni Crkvi Božijoj. 33. Kao što i ja u svemu svima ugađam, ne tražeći korist svoju nego mnogih, da se spasu.
1. Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. 2. Hvalim vas pak, braćo, što sve moje pamtite, i držite predanja kao što vam predadoh. 3. Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos, a muž je glava ženi, a Bog je glava Hristu. 4. Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. 5. I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je jedno isto kao i ošišana. 6. Jer ako se žena ne pokriva, neka se i šiša; ako li je stidno ženi šišati se ili brijati se, neka se pokriva. 7. Ali muž ne treba da pokriva glavu, jer je slika i slava Božija; a žena je slava muževljeva.
Jevanđelje po Mateju, začalo 69. (16,24-28)
24. Tada Isus reče učenicima svojim: „Ako hoće ko za mnom ići, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide. 25. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ako ko izgubi život svoj mene radi, naći će ga. 26. Jer kakva je korist čoveku ako sav svet zadobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju? 27. Jer će doći Sin Čovečiji u slavi Oca svog sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po delima njegovim. 28. Zaista vam kažem: „Ima nekih među vama što stoje ovde koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovečijeg gde dolazi u Carstvu svome.”
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Veliki svetogorski duhovnik podseća da pravi nemir ne dolazi samo spolja, već iz naših misli i odnosa prema drugima, a put ka miru vodi kroz smirenje i ljubav.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.