Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Bolest čoveka često suoči sa pitanjem gde se završava poverenje u Boga, a počinje njegova lična odgovornost. Neko zanemari zdravlje, uveren da će ga vera sačuvati od posledica sopstvene nepažnje, dok drugi odbija lekove, misleći da bi time pokazao veću veru u Božiju pomoć. Jednu važnu granicu između vere i lakomislenosti povukao je Sveti Gavrilo Gruzijski, čija pouka govori upravo o tome kako hrišćanin treba da se odnosi prema bolesti i lečenju.
- Kada pada kiša, neki će skinuti cipele i reći da se Božijom pomoću neće prehladiti. A kada se prehlade, šta je Gospod kriv što su se prehladili zbog svoje lakomislenosti? Drugi, pak, kada se razbole, reći će iz ponosa: „Neću lekove, Bog će mi pomoći.“ Čoveče Božiji! Ako te boli glava, popij nešto protiv bolova sa verom u Gospoda, jer je Gospod lekovima dao lekovita svojstva. Ako ti ne pomogne lek protiv bolova, onda prizivaj svetitelje - govorio je Sveti Gavrilo Gruzijski.
Pouka je jednostavna, ali pogađa dve krajnosti koje lako mogu da se predstave kao vera. Prva je neodgovornost prema sopstvenom zdravlju, a druga je odbacivanje lečenja iz pogrešno shvaćenog pouzdanja u Boga. Sveti Gavrilo ne suprotstavlja lek i molitvu, već ih postavlja u pravi odnos: čovek treba da učini ono što je do njega, a da se pritom ne odrekne poverenja u Boga.
U njegovim rečima nema mesta ni za bezbrižno izlaganje bolesti ni za ponosno odbijanje pomoći. Vera, kako ova pouka pokazuje, ne oslobađa čoveka odgovornosti, već ga podseća da i ono što mu može pomoći može biti dar Božije promisli.
Zato je završna misao Svetog Gavrila posebno snažna: kada ljudska pomoć ne donese očekivani odgovor, čovek nije ostavljen bez nade. Tada se još usrdnije okreće molitvi i priziva svetitelje. Vera se, dakle, ne meri time koliko će čovek odbiti pomoć, već time kome će poveriti i svoje napore i svoju nemoć.
Čitanje Jevanđelja za subotu 12. sedmice po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 125 (1,26-29)
26. Jer gledajte, braćo, na vas pozvane: nema tu ni mnogo mudrih po telu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda; 27. nego što je ludo pred svetom ono izabra Bog da posrami mudre; i što je slabo pred svetom ono izabra Bog da posrami jake; 28. I što je neplemenito pred svetom i poniženo izabra Bog, i ono što je ništavno, da uništi ono što jeste, 29. da se ne pohvali ni jedno telo pred Bogom.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
29. I kad oni izlažahu iz Jerihona, za njim pođe narod mnogi. 30. I gle, dva slepca seđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: „Pomiluj nas, Gospode, sine Davidov!” 31. A narod im prećaše da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: „Pomiluj nas, Gospode, sine Davidov!” 32. I stavši Isus dozva ih, i reče: „Šta hoćete da vam učinim?” 33. Rekoše mu: „Gospode, da se otvore oči naše.” 34. I smilova se Isus, i dotače se očiju njihovih, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Paroh bujanovački kaže da su se trojica mladića vraćala čak tri puta, puštala glasnu muziku, lupala na prozore i divljala automobilom, zbog čega je na kraju pozvao policiju.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Veliki gruzijski svetitelj ostavio je snažnu poruku o osuđivanju, dobroti i ljudskim slabostima, otkrivajući zašto osuda ne popravlja onoga kome je upućena, već najpre menja naše sopstveno srce.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
Maskirani muškarci preko zidina ušli su u Manastir Taksiarha na grčkom ostrvu Serifos, dvojica monaha bili u manastirskom komleksu i ništa nisu primetili.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.