Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu 12. sedmice po Duhovima vodi nas mnogo dalje od priče o drevnom idolopoklonstvu i suočava sa pitanjem čemu danas poklanjamo svoje srce.
Pred proročkim viđenjem Božjeg veličanstva nestaje svaki ljudski oslonac na prolazno i materijalno. U besedi za subotu 12. sedmice po Duhoviman, vladika Nikolaj Velimirović upravo kroz tu sliku razotkriva sav paradoks idolopoklonstva: čovek se vezuje za zlato, zemlju, raskoš i ono što je sopstvenim rukama stekao, a onda shvata da ništa od toga ne može biti zaklon pred Bogom. Njegove reči nisu samo opomena onima koji su se nekada klanjali idolima od kamena, već poziv da prepoznamo šta je u našem srcu zauzelo mesto koje pripada jedinome Živom Bogu.
Beseda o ništavilu grešničkom pred veličanstvom Božjim
"Uđi u stenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova." (Isa. 2, 10)
Ovo je gorki podsmeh proroka narodu svome, narodu idolopokloničkom. Narod je bio odbacio veru u jednoga pravoga Boga i počeo se klanjati idolima od kamena i od zemlje.
Šta ćeš činiti, narode zli, kad se pokaže strah Gospodnji? Kud ćeš pobeći, kad se javi slava veličanstva Njegova? Beži u kamen, od koga si napravio sebi Boga! Beži u prašinu, od koje si napravio sebi Boga! O, kako je jezovit podsmeh proroka vidovitog! Ko može ući u stenu i sakriti se? Ko može pobeći u prah i zakloniti se od Svevišnjeg?
No ostavimo, braćo, jevrejsko idolopoklonstvo, za koje su Jevreji dovoljno bili kažnjeni, pa se za čas obazrimo na idolopoklonstvo među nama hrišćanima.
Šta je nagomilano zlato do idol? Šta su zagrabljene njive drugo do idol od prašine? Šta je raskošno odelo drugo do idol, napravljen od životinjske kože i dlake? Gde će se sakriti idolopoklonici našeg pokolenja, kad se pokaže strah Gospodnji i kad se javi slava veličanstva Njegova?
Beži u zlato, zlatopokloniče! Beži u zemlju, zemljopokloniče! Sakri se u životinjske kože i zatrpaj se dlakom od lisica i vlaknom od mrtvog bubinja, idolopokloniče! O, gorka ironijo! Sve će to oganj sagoreti u Dan Gospodnji, u Strašni Dan onaj.
I čovek će stati licem u lice sa Jedinim Veličanstvenim i Neprolaznim. Svi će idoli ljudski propasti od ognja pre ljudi, i Sudija će besmrtni upitati idolopoklonike: gde su vam bogovi vaši?
Davno je živeo na zemlji Isaija, sin Amosov, prorok Božji, ali je njegovo viđenje i dan-danas strašno, i korisno, i opet strašno.
Tebi se mi jedinome klanjamo, jedini živi Gospode. Sve drugo je prolazna prašina. Pomozi, Gospode, pomozi, da se um i srce naše ne prilepe za prolaznu prašinu, nego za Tebe, samo za Tebe, jedini Živi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
U besedi za utorak 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o snazi pokajanja i Božjoj milosti i otkriva kako se i najteži pad može preobraziti kada čovek prizna grehe i iskreno se okrene Bogu.
U besedi za sredu 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni filosofija, ni umetnost, ni kultura, niti bilo koje zemaljsko dostignuće ne mogu dosegnuti visinu Crkve Hristove.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz biblijske primere objašnjava kako anđeli pomažu pravednicima i zašto su vera, molitva i pokajanje važni za Božju milost.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.