U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Proročkim rečima o mačevima koji postaju raonici i kopljima koja se pretvaraju u srpove, vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za petak 12. sedmice po Duhovima otvara pitanje mira mnogo dublje od samog prestanka ratovanja. U ovoj besedi on Hrista predstavlja kao istinskog Mirotvorca, a zatim pogled usmerava ka čoveku i njegovoj unutrašnjoj borbi, govoreći o strastima kao o oružju kojim ranjavamo i sebe i druge. Zato je proročko viđenje Isaije za Vladiku Nikolaja ujedno i poziv na preobražaj sopstvenog srca, u kojem oružje gneva, sukoba i mržnje treba da bude zamenjeno mirom Hristovim.
Beseda o mirotvorstvu Hristovom
"Te će (narodi) raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju." (Isa. 2, 4)
Kako jasno vidi prorok Hrista Mirotvorca! On ističe jedno po jedno dostojanstvo Spasiteljevo. Najpre ga je istakao kao Zakonodavca novog zakona, i to zakona za sve napore na zemlji. Potom je istakao Njegovu uzvišenost iznad svih visina, zemaljskih i istorijskih. Sada, pak, ističe Ga kao Mirotvorca, od čije će se sile i ljubavi raskovati mačevi u raonike, a koplja u srpove.
Da li se ispunilo ovo veliko proročanstvo o miru? Jeste, uprkos tome što još postoje ratovi. Gle, ratovi među hrišćanskim narodima nisu isto što i ratovi među neznabošcima. Neznabošci su ratovali s ponosom, hrišćani ratuju sa stidom. Neznabožačke vere naselile su svoje nebo samo ratnicima, hrišćanska vera obećava nebo svetiteljima.
Kao što hrišćani ponavljaju, po slabosti, i druge neke grehe neznabožačke, tako ponavljaju i greh ratovanja. No Bog ispituje srca i zna s kakvim nastrojenjem neznabošci greše, a s kakvim hrišćani. Odricali su Hrista fariseji, odrekao Ga se i Petar. No fariseji su Ga odricali sa zlobom nepokajanom, a Petar Ga se odrekao sa stidom i opet Ga priznao s pokajanjem.
No šta da kažemo, braćo, o mačevima i kopljima strasti, kojima ubijamo duše svoje i duše svojih bližnjih? O kad bi raskovali te mačeve u raonike, da duboko oremo duše i sejemo blagorodno seme mira Hristova u sebi! I kad bi raskovali ta koplja u srpove, da žanjemo korov u dušama i spaljujemo!
Tada bi se mir Hristov vodvorio u dušama sviju nas, kao što se vodvorio u dušama svetitelja. Ko bi onda i pomislio na rat protiv suseda i naroda susednih? O kako je divno viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjeg?
O Gospode, ognjem reči Tvoje raskuj oružja rata u nama u sprave mira. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvažnijem izboru svakog čoveka: da li će ostati duhovno nepomičan i prazan ili će svoj život graditi na veri, ljubavi i zajednici sa Bogom.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
U besedi za sredu 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji spolja mogu ostaviti utisak vrednosti i snage, ali u sebi nemaju duhovni plod, istinu i čistotu srca.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 11. sedmice po Duhovima objašnjava zašto Hristov nedolazak nije dokaz neispunjenog obećanja i zašto čovek ne treba Božju večnost da meri sopstvenim vremenom.
Probajte zapečeni grašak sa povrćem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Emilijana Ispovednika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Tadej. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Pija X, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
U besedi za sredu 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni filosofija, ni umetnost, ni kultura, niti bilo koje zemaljsko dostignuće ne mogu dosegnuti visinu Crkve Hristove.
U besedi za utorak 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o snazi pokajanja i Božjoj milosti i otkriva kako se i najteži pad može preobraziti kada čovek prizna grehe i iskreno se okrene Bogu.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
Probajte zapečeni grašak sa povrćem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.