Kada nestane svega čime čovek ukrašava telo, ostaje ono čime je ukrasio dušu. Upravo tu granicu između prolazne lepote i večnog stanja duše vladika Nikolaj Velimirović sagledava kroz reči proroka Isaije, upozoravajući da iza raskoši, gordosti i preterane brige o spoljašnjem izgledu može stajati duhovna praznina. Njegova beseda za četvrtak 12. sedmice po Duhovima je zato istovremeno strogo upozorenje i poziv da se čovek, pre nego što bude kasno, seti onoga što ne propada zajedno sa telom.
Beseda o tome kako s grehom dolazi rugoba
"Mesto mirisa biće smrad, i mesto pojasa raspojasina, mesto pletenica ćela - mesto lepote ogorelina." (Isa. 3, 24)
Ovo je reč o ženama raskošnim i besputnim, o kćerima Sionskim, koje se pogordiše i idu opružena vrata i namiguju očima, sitno koračaju i zvekeću nogama.
Šta to učini gordim žene jevrejske? Da li vrlina? Vrlina nikad ne čini gordim, jer je vrlina upravo lek protiv gordosti.
Da li sila naroda i stalnost države? Ne; na protiv, prorok baš i proriče blisko ropstvo naroda i propast države. I kao jedan od glavnih uzroka ropstva i propasti navodi sujetnu raskoš, duhovno ništavilo i besputstvo žena.
Šta ih, dakle, učini tako gordim i oholim? Nakit i vezovi, nizovi i lančići, trepetljike i ukosnice, podveze i pojasi, risi i prstenovi, toboci i ogledala. Eto, to ih učini gordim i oholim!
Upravo, sve to je izraz njihove bezumne gordosti, a pravi uzrok gordosti jeste duhovno ništavilo. Od duhovnog ništavila dolazi gordost, a to spoljašnje šarenilo, koje žene vešaju na svoje telo, samo je jasno objavljivanje bezumne gordosti.
Šta će biti od svega toga na kraju? Smrad, i raspojasina, i ćela, i ogorelina. To će biti onda kad narod bude pao u ropstvo. Kao što obično biva: prvo se duh zarobi telom, pa onda telo spoljašnjim neprijateljem.
No to će biti i onda kada dođe neizbežni zavojevač naših telesa - smrt. Neće pomoći mirisi u grobu, u carstvu smrada. Niti će trebati pojasevi za golu kičmenu kost. Niti će pletenice spasti od ćelavosti lubanje, ni sva lepota od crne ogoreline.
To je neizbežan udes i najlepših, i najzdravijih, i najraskošnijih žena. No to nije najveća nesreća. Najveća je nesreća, što će duša tih žena, sa smradom, raspasanošću, ćelom i ogorelinom izaći pred Boga i pred nebesnu vojsku prekrasnih Božjih angela i pravednika.
Jer smrad tela označava smrad duše od bludne pohoti; raspojasana tela označava nenasitost duše za telesnim uživanjem; ćelavost tela - ćelavost duše od dobrih dela i čistih misli; ogorelina tela - spaljenost savesti i uma.
O, kako je strašno viđenje Isaije, sina Amosova, strašno onda, strašno i danas; strašno, jer istinito.
Gospode sveti prečisti, pomozi ženama, koje se krste krstom Tvojim, da se sete duša svojih, i očiste duše svoje pre Suda Tvog pravednog. Da duše njihove, zajedno sa telesima njihovim, ne postanu večiti smrad. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Veliki srpski duhovnik kroz reči Svetog apostola Petra otkriva zašto gordost, srebroljublje i vlastoljublje udaljavaju čoveka od istinske službe i spasenja.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
U besedi za petak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su prorocima poverene nebeske tajne i zašto je svedočenje Božje istine povezano sa stradanjem i putem ka Hristu.
U besedi za subotu 11. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ogridski i Žički kroz reči proroka Isaije govori o nezahvalnosti, idolopoklonstvu i opasnosti udaljavanja od Gospoda, upućujući opomenu svakom verujućem čoveku.