Pred čovekom koji se uznosi, vladika Nikolaj Velimirović postavlja niz pitanja na koja nijedan ponos ne može dati odgovor. U današnjoj besedi podseća da je svaki ljudski dar, svaki dah i svaki korak moguć jedino po Božjoj volji, dok se istinska veličina ne meri uzdizanjem iznad drugih, već smirenjem pred Bogom. Upravo se u toj razlici između gordosti koja odvaja i smernosti koja privlači blagodat otkriva snažna pouka ove besede.
Beseda o držanju Božjem prema ponositim i prema smernim
"Bog se ponositima suproti, a poniženima daje blagodat." (I Pet. 5, 5)
Pred kim i pred čim to, braćo, čovek može biti ponosit? Da li pred angelima? Gle, angeli su besmrtni, a čovek je smrtan.
Ili pred ljudima? Gle, on je zavisan od mnogih ljudi i smrtan kao i svi ljudi.
Ili pred životinjama? No kako bi živeo bez službe životinja?
Ili pred suncem i zvezdama? No bez njihove svetlosti teturao bi se nekoliko dana u mraku i nestalo bi ga.
Ili pred travom? No trava mu je glavna hrana.
Ili pred crnom zemljom? No od zemlje mu je telo sazdano.
Ili pred mrtvim? No bez njih ne bi došao u život.
Ili pred živim? No živih je tako mnogo, da je on među njima kao jedan končić u ćilimu.
Pred Bogom? No da nije volje Božje, njega ne bi bilo ni među živima ni među mrtvima.
Pred kim to i pred čim to, braćo, čovek može biti ponosit?
Poniženim i smirenim Bog daje blagodat. To jest daje im sve ono što im treba, sve ono za šta se oni Bogu mole u poniženju i smirenosti svojoj.
Ko su to poniženi i smireni? To su oni koji osećaju svoju nemoć i potpunu zavisnost od Stvoritelja svoga.
Oni su puni kao more i zavisni kao more. Koja je voda punija od mora, i koja zavisnija od kiša i pritoka?
A ponosit je kao zatvoren bunar, zatvoren od neba i od zemlje, i samodovoljan dok je pun. No, kao zatvoren i odsečen, on mora brzo da se isprazni.
Mudro kaže mudri Solomon za Boga: podsmijevačima on se podsmijeva, a krotkima daje milost (Priče Sol. 3, 34).
No Božje podsmevanje nije zlurado kao ljudsko podsmevanje, nego je ono žaljenje i gnev. Niti je Božja milost ograničena kao ljudska milost, nego je ona milost carska, koja iznenađuje svojim sjajem, krasotom i bezgraničnošću.
O Gospode Bože, Stvoritelju naš, ukroti srce naše kad se nadme ponositošću, i ukroti um naš kad se nadme ponositošću, i pomozi nam da se u časovima ponositosti naše ništavne setimo Krsta na Golgoti i Sina Tvog Jedinorodnog, u krvi i mukama za nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak 8. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poziva vernike da traže ono što ne prolazi i što čoveka priprema za Carstvo Božje.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvažnijem izboru svakog čoveka: da li će ostati duhovno nepomičan i prazan ili će svoj život graditi na veri, ljubavi i zajednici sa Bogom.
Tumačeći apostolske reči da sud počinje od "kuće Božje", Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju, pokajanju i poruci koju svako može da prepozna u tuđim iskušenjima.
Veliki srpski duhovnik kroz reči Svetog apostola Petra otkriva zašto gordost, srebroljublje i vlastoljublje udaljavaju čoveka od istinske službe i spasenja.