Slika kamena, naizgled nepomičnog i mrtvog, u svetlu jevanđelske poruke dobija sasvim novo značenje. Ono što za čoveka bez vere može biti znak prolaznosti i kraja, u Hristu postaje simbol života, postojanosti i večnosti. U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović govori o Hristu kao temelju duhovne građevine i poziva hrišćane da svojim životom postanu „živo kamenje“ ugrađeno u dom Božji, oslobođeno duhovne praznine i ispunjeno blagodaću Svetoga Duha.
Beseda o kamenu živom
"Kad dođete k njemu, kao kamenu živu… i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto." (I Petr. 2, 4–5)
Šta označava kamen, braćo, ako ne postojanstvo? Čemu nas uči kamen, braćo, ako ne postojanstvu? Kamen živi pak označava besmrtnost. Kamenom živim imenuje apostol Hrista Gospoda, zato što je On besmrtnik i darodavac besmrća. Kamenjem živim imenuje apostol i hrišćane, kao pričasnike besmrća Hristova.
Kako misle nevernici, braćo, šta biva s čovekom na kraju krajeva? Oni misle da s čovekom na kraju krajeva biva što i s kamenom: čovek umire, postaje nečuvstven i pretvara se u prašinu. A kamen je već mrtav, nečuvstven i pod okolnostima pretvara se u prašinu. I tako i neverni i verni upoređuju čoveka s kamenom: neverni zbog mrtvosti i nečuvstvenosti kamena, a verni zbog trajnosti i postojanstva kamena. Za prve je kamen simvol smrti, za druge simvol besmrća.
U istini bez Hrista ljudi su bili i jesu uvek kao mrtvo kamenje. No Hristos je kao kamen živi; prikosnite se samo Njega i vi ćete biti kao živo kamenje. Zidajući kuću, zidar bira samo ono kamenje koje je otesano i prigotovljeno da se zgodno uklopi uz drugo kamenje u zidu; neotesano, neprigotovljeno, rogobatno i trošno odbacuje. Zidajući dom, ili hram, Svoga besmrtnoga carstva, Hristos bira ljude kao zidar kamenje, sa jednom osobinom, naime: žive, duhovno žive.
Duhovno mrtve ljude Gospod odbacuje kao trulu građu, a samo one prima koji kao živi liče na Njega i koji se skladno uklapaju uz drugo živo kamenje, a to su anđeli, proroci, apostoli i svetitelji uopšte. Postarajmo se, braćo, da budemo sveštena građa za svešteni dom carstva Hristova, koje On danonoćno zida, da ga sa svršetkom vremena potpuno završi.
O Gospode Isuse, strojitelju carstva nebeskoga, oživi nas Duhom Tvojim Svetim i uzidaj i nas kao živo kamenje u dom slave Tvoje večne. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
U besedi za četvrtak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se najdublja ljubav prema Gospodu ne rađa iz onoga što oči vide, već iz srca otvorenog za Božije prisustvo.
U besedi za petak 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera nije samo običaj ili forma, već put ka spasenju duše, upozoravajući na opasnost njenog zanemarivanja.