Radost koja ne počiva na onome što oči vide, već na onome što srce veruje, jeste jedna od najdubljih tajni hrišćanske vere. U besedi za četvrtak 7. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović podseća na reči apostola Petra i govori o ljubavi prema Gospodu koju osećaju oni koji Ga nisu gledali telesnim očima, ali su Ga prepoznali dušom. Vera u živog i bliskog Hrista, ističe vladika Nikolaj, nije odsustvo dokaza, već prisustvo Božije u životu čoveka, Crkvi i Svetoj tajni pričešća, iz koje se rađa neiskazana radost.
Beseda o radosti od vere u Hrista
"Kojega (Hrista) ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajući novjerujući ga radujte se radošću neiskazanom." (I Pet. 1, 8)
To su reči svetoga Petra apostola. On je Gospoda video i ljubio Ga je. On je Gospoda gledao i verovao u Njega. Baš zbog toga on pohvaljuje ljubav onih koji Gospoda ne videše i veru onih koji Ga ne gledaše očima svojim. Sam je Gospod rekao: „Blago onima koji ne vidješe i vjerovaše“ (Jov. 20, 39).
Blago onima koji ne videše Gospoda, kao što Ga apostol vide, ali Ga ipak ljube ljubavlju apostolskom. Blago onima koji ne gledaju Gospoda, kao što Ga apostol gledaše, ali Ga ipak veruju verom apostolskom!
O braćo moja, ako ne vidimo Gospoda, mi vidimo delo Njegovo, koje je osvetlilo svu istoriju ljudsku s kraja u kraj i prosvetlilo duhovnim značajem svaku tvar pod nebesima. Ako ne vidimo Gospoda, mi vidimo Crkvu Njegovu svetu, sazidanu na krvi Njegovoj prečistoj, od mnogobrojnih svetitelja i pravednika i bezbrojnih duša krštenih u Njegovo ime, kroz vekove i vekove.
Ako ne gledamo Gospoda licem u lice, kao što su Ga apostoli gledali, mi verujemo da je On među nama u telu i krvi kojom se mi, po Njegovoj zapovesti, pričešćujemo i pričešćujući radujemo radošću neiskazanom.
Živ je Gospod, braćo, i blizu je Gospod! To je vera naša nepokolebljiva i to je iskra ognja koja razgoreva srca naša u plamen ljubavi prema Gospodu, živom i bliskom.
Znati da je Gospod, Stvoritelj naš, iz ljubavi sišao na zemlju i javio se kao čovek radi nas, i još znati da je On bio umrtvljen i da se javio kao živ, kakvi tvrđi temelji trebaju našoj veri i kakvo jače opravdanje našoj ljubavi?
Živ je Gospod, braćo, i blizu je Gospod. I do u same naše dane On se javlja mnogim pravednim dušama koje Njemu služe sa strpljenjem.
O Gospode Živi, Ti bi mrtav i ožive – oživljuj i nas verom i ljubavlju do poslednjeg izdisaja našeg na zemlji, da bi se verom i ljubavlju udostojili videti se s Tobom licem u lice kao apostoli Tvoji sveti. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
U besedi za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poziva hrišćane da na gnev, nerazumevanje i neprijateljstvo odgovore delima ljubavi, jer se čovek najlakše pridobija dobrotom.