Malo je pouka koje tako snažno podsećaju da se istina vere ne dokazuje glasnijim rečima, već tihim delima, kao što je to napisao vladika Nikolaj Velimirović. U njegovoj besedi za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima ukazuje se da dobrota ima snagu koju rasprava nema: ona utišava gnev, razbija neznanje i otvara put do čovekovog srca. Umesto da odgovara na zlo istom merom, hrišćanin je pozvan da svedoči Hrista delima milosrđa, jer upravo u njima, kako poručuje sveti vladika, najjasnije zablista volja Božija.
Beseda o sili i dejstvu dobrih dela
"Jer je tako volja Božija da dobrijem delima obuzdavate neznanje bezumnijeh ljudi." (I Pet. 2, 15)
Teško je, braćo, sporiti s bezbožnim; teško razgovarati s bezumnim; teško ubeđivati ozlobljenog. Bezbožna i bezumna i ozlobljena teško ćeš ubediti rečima. Pre ćeš ih ubediti delima. Neka vide vaša dobra djela i hvale Boga. (I Pet. 2, 12)
Onima koji hoće da spore s vama, učinite dobro delo i vi ćete dobiti spor. Jedno delo milosrđa brže će urazumiti bezumnoga i ublažiti ozlobljenoga nego mnogi časovi razgovora.
Ako bezboštvo i bezumlje i zloba dolaze od neznanja, to neznanje je kao besnilo, koje se najbrže da obuzdati dobročinstvom. Ako li ti s bezbožnim sporiš njegovim besnim načinom, time pojačavaš bes bezboštva. Ako li s bezumnim razgovaraš ruganjem, mrak bezumlja se uvećava. Ako li zlobnog misliš da ubediš gnevom, time još više razgorevaš oganj zlobe.
Krotko i blago delo je kao voda u požar. Seti se uvek svetih apostola i njihovog uspešnog načina ophođenja s ljudima.
Ako te bezbožnik izaziva, to te ne izaziva čovek nego đavo; čovek je po prirodi pobožan. Ako te bezumni ruži, to te ne ruži čovek nego đavo; čovek je po prirodi uman. Ako te ozlobljeni goni, to te ne goni čovek nego đavo; čovek je po prirodi blag.
Đavo te izaziva na duge sporove i besplodne razgovore, a od dobrog dela beži. Učini dobro delo u ime Hristovo i đavo će pobeći, i onda ćeš ti tek imati posla s ljudima, s pravim ljudima: pobožnim, umnim i blagim.
No sve što činiš, čini u ime Gospodnje.
Pozivajući se na reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da se čovek koji se raduje padu drugoga ne udaljava samo od bližnjeg već i od ljubavi koju Bog očekuje od svakog svog stvorenja.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako greh rađa nemir, sumnju i osećaj progonjenosti, dok čistota duše donosi snagu, slobodu i hrabrost pred životnim iskušenjima.
U besedi za petak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da najveća opasnost ne dolazi spolja, već iz čovekovog srca.