OSTAO UPAMĆEN PO MILOSRĐU I NEPOKOLEBLJIVOSTI TOKOM MUČENJA: Danas slavimo Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Srpska pravoslavna crkva 27. avgusta proslavlja Svetog proroka Miheja Drugog, jednog od starozavetnih proroka čije je ime zauvek ostalo povezano sa proročanstvom o dolasku Mesije.
Njegove reči o mestu rođenja Spasitelja posebno su značajne, jer je vekovima pre Hristovog rođenja ukazao upravo na Vitlejem kao mesto u kojem će se roditi Mesija.
Sveti prorok Mihej bio je poreklom iz Judinog plemena, iz sela Morisi, zbog čega je nazivan Morisićanin. Bio je savremenik proroka Isaije, Amosa i Osije, kao i judejskih careva Joatama, Ahaza i Jezekije.
Mihej je hrabro govorio protiv grehova i nepravde koji su se širili među narodom. Nije štedeo ni moćnike, ni one koji su svoj položaj koristili radi lične koristi. Izobličavao je i lažne proroke koji su govorili ono što je ljudima prijalo, naročito one koji su prorokovali za vino i silovito piće.
Predskazao je propast Samarije, ali i Jerusalima. Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Njegove reči bile su poziv na pokajanje i opomenu da se Božja istina ne može prilagođavati ljudskim interesima.
Od svih proročanstava Svetog Miheja, posebno mesto zauzima ono koje se odnosi na rođenje Mesije. On je imenovao Vitlejem kao mesto iz kojeg će doći nnaj koji će biti vladar Izrailja.
Ovo proročanstvo dobija svoje puno značenje u događaju Hristovog rođenja. Gospod Isus Hristos rođen je u Vitlejemu, čime je ispunjeno ono što je Sveti prorok Mihej najavio mnogo vekova ranije.
Zbog toga se Sveti Mihej ubraja među starozavetne proroke čije su reči bile neposredno povezane sa dolaskom Spasitelja i ispunjenjem Božjeg promisla o ljudskom spasenju.
Ne zna se pouzdano da li je Sveti prorok Mihej stradao od ruke Jevreja ili je svoj život završio prirodnom smrću. Poznato je da je bio sahranjen u svom rodnom selu.
Prema predanju, njegove mošti pronađene su zajedno sa moštima proroka Avakuma u vreme cara Teodosija Velikog, nakon tajanstvenog otkrovenja koje je imao Elevteropoljski episkop Zevin.
U Starom Zavetu pominje se i Sveti prorok Mihej I, koji je caru Ahavu predskazao pogibiju u ratu sa Asircima. On je svoja proročanstva iznosio usmeno i nije ostavio pisane knjige.
Sveti prorok Mihej II ostao je upamćen kao neumoljivi propovednik Božje pravde i prorok koji je, mnogo vekova pre Hristovog rođenja, pokazao na Vitlejem kao mesto rođenja Mesije. Njegovo svedočanstvo podseća na to da se Božja obećanja ispunjavaju u svoje vreme i da ljudska nepravda ne može sakriti istinu koju Bog objavljuje preko svojih proroka.
Bonus video
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Đakon iz Katane prošao je kroz tamnicu, gladovanje i surovo mučenje, ali ono što je učinio neposredno pre smrti ostalo je zabeleženo kao snažno svedočanstvo vere u Hrista.
Pred carem Dioklecijanom nisu se odrekli vere, a posle tri godine provedene u tamnici bačeni su u užarenu peć zajedno sa drugim hrišćanima.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Njegov život obeležili su ljubav prema Gospodu, propovedanje Jevanđelja i stradanje za veru.
Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
Dometije je, prema predanju, dostigao takvo duhovno savršenstvo da je isceljivao bolesnike.
Crkva kroz molitve, troparе i stihire postepeno uvodi vernike u tajnu događaja koji se proslavlja, a ovaj čin ima duboko liturgijsko značenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Ipolita i Odanije Preobraženja Gospodnjeg po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Adrijan i Natalija. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Zefirina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Za Crkvu nedelja nije običan dan.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Crkva kroz molitve, troparе i stihire postepeno uvodi vernike u tajnu događaja koji se proslavlja, a ovaj čin ima duboko liturgijsko značenje.
U besedi za sredu 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava vezu između nevolje jednog grada i spasenja celog ljudskog roda.