Njegov život obeležili su ljubav prema Gospodu, propovedanje Jevanđelja i stradanje za veru.
Sveti Matija bio je rodom iz Vitlejema, iz plemena Judina. Još od mladosti učio se veri i poznavao Sveto pismo, a bio je učenik Svetog Simeona Bogoprimca u Jerusalimu. Gospoda Isusa Hrista zavoleo je svim srcem, slušao Njegove reči i bio svedok njegovih dela.
Posle Judinog izdajstva i njegovog odlaska iz apostolskog zbora, Sveti Matija je, među učenicima koji su pratili Hrista od krštenja do vaznesenja, izabran za jednog od dvanaestorice. Na Pedesetnicu je, zajedno sa ostalim apostolima, primio Duha svetoga, nakon čega je krenuo da propoveda Jevanđelje.
SPC
Sveti apostol Matija
Najpre je propovedao u Judeji, a potom u Etiopiji, gde je pretrpeo velika stradanja zbog imena Hristovog. Propovedao je i u Makedoniji. Tamo su njegovi neprijatelji pokušali da ga oslepe, ali je Sveti Matija, Božjim čudom, postao nevidljiv svojim mučiteljima i tako izbegao opasnost.
Pošto se ponovo vratio u Judeju, bio je optužen i izveden pred prvosveštenika Anana. Ni pred sudom Sveti Matija nije ustuknuo, već je neustrašivo svedočio o Hristu i njegovom učenju. Anan, koji je prethodno naredio da strada Sveti apostol Jakov, osudio je i Matiju na smrt.
Svetog apostola tada izvedoše i ubiše kamenjem, a potom mu sekirom odsekoše glavu. Tako je ovaj verni Hristov učenik završio svoj zemaljski život i preselio se u večnu radost Gospoda svoga.
Na praznik Svetog apostola Matije vernici se podsećaju na njegovu nepokolebljivu veru i spremnost da, bez straha od stradanja, svedoči Hrista.
Tropar Svetom apostolu Matiji, glas 3:
"Apostole Sveti Matijo, moli Milostivoga Boga, da oproštaj grehova podari dušama našim."
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.