Svaki čovek tokom života susreće različite ljude. Neki dolaze sa iskrenom željom da razgovaraju, podele radost ili tugu, potraže savet i utehu, dok ima i onih koji posete koriste samo da bi prekratili vreme, razgovarali o tuđim životima ili vodili beskrajne i prazne razgovore.
Gostoprimstvo zauzima važno mesto u hrišćanskom životu. Crkva poziva vernike da budu otvoreni prema drugima, da pomognu čoveku u nevolji i da vrata svoga doma ne zatvaraju pred onima kojima je potrebna pažnja, razgovor ili uteha.
Ipak, u duhovnom životu postoji razlika između susreta koji čoveku donosi korist i razgovora koji se pretvara u puko rasipanje vremena.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu. Zbog toga su duhovnici često upozoravali na potrebu da se čovek čuva praznih razgovora, ogovaranja, beskorisnih rasprava i svega onoga što odvlači pažnju od onoga što je zaista važno.
Reč može da uteši, ohrabri i pouči, ali može i da povredi, izazove svađu ili čoveka udalji od Boga. Zbog toga hrišćanin nije pozvan samo da vodi računa o tome šta radi, već i o tome šta govori, šta sluša i sa kakvim ljudima provodi vreme.
U tom smislu, posebnu poruku ostavio je Sveti Antonije Veliki, jedan od velikih učitelja monaškog života.
Njegove pouke govore o potrebi da čovek čuva svoj um, vreme i srce, ali i da svaku priliku za susret sa drugim čovekom pretvori u mogućnost za razgovor o onome što je večno i važno.
On posebno govori o ljudima koji dolaze samo da bi proveli vreme i savetuje kako takve susrete treba usmeriti:
"Sa onim koji te posećaju samo radi provođenja vremena govori o Hristu, o smrti, o budućem životu, o sudu i o paklu. Tada će oni, ili poći kući sa poukom ili više neće dolaziti i oduzimati ti vreme."
Svetac je u jednoj svojoj kratkoj pouci objasnio zašto nije svaki savet vredan poverenja i kako promišljeno biranje društva i reči može postati temelj unutrašnjeg mira.
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Prema učenju Crkve, zaštita čoveka ne dolazi od predmeta, amajlija i narodnih verovanja, već isključivo od Boga, vere i molitve.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.