Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Poseta manastirima za mnoge predstavlja beg od užurbane svakodnevice, priliku za duhovni odmor ili upoznavanje sa bogatom istorijom i arhitekturom. Međutim, da bi boravak u ovim svetinjama bio prijatan i vama i ljudima koji u njima žive, važno je poznavati osnovna pravila ponašanja i kućnog reda.
Prema rečima Đurđevića, odgovor zavisi od toga kako putujete. Ukoliko dolazite sa porodicom ili samostalno, nema potrebe da se najavljujete. Drugačija pravila važe za organizovane posete.
Republika
Aleksandar Đurđević
- Tada je najava obavezna odnosno bio bi red da se najavite, kao i kada idete kod nekoga u goste. Takođe, ako želite da razgovarate sa nekim monahom ili igumanom, morate da se najavite - objasnio je Đurđević.
U manastirima postoji poredak
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru ima svoj dnevni poredak.
- U manastirima žive monasi, oni su navikli da dolaze ljudi i obilaze svetinje, da se poklanjaju moštima i relikvijama, da čitaju molitve za zdravlje i upokojene, ali dostupnost monaha ne možemo očekivati u svakom trenutku.
Prema njegovim rečima, manastirski život odvija se po pravilima koja se razlikuju od života ljudi u svetu, zbog čega posetioci treba da ih poštuju.
Šta ako naiđete na zaključan manastir
Shutterstock/Purplelink, Shutterstock/Viorel Sima
Monasi imaju pravo da zaključaju manastir
Posebno je ukazao na situacije kada posetioci zateknu zatvoren manastir. Kako je objasnio, to ne znači da je svetinja trajno nedostupna, već da postoji određeno vreme kada monaštvo ima svoje obaveze ili odmor.
- Tako je, na primer, manastir Ćelije zatvoren od 1 do 2 sata.
Đurđević je posebno naglasio da, ukoliko je manastir zatvoren i na obaveštenju piše da se u određenom periodu monaštvo ne uznemirava, to pravilo treba poštovati. Kako je naveo, monaštvo ima pravo da zaključa manastir kada mu je potreban odmor.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.