ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
U savremenom društvu sve je više parova koji se suočavaju sa problemom začeća.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Čovek učestvuje u rađanju novog života, ali nije njegov apsolutni gospodar. Upravo zato se nemogućnost začeća ne posmatra samo kao zdravstveni problem, već i kao pokazatelj da život nastaje u prostoru koji prevazilazi ljudsku volju i kontrolu.
Pravoslavna misao naglašava da je začeće tajna u kojoj učestvuje Božja promisao. Da je sve isključivo u rukama čoveka, ne bi bilo prepreka sa kojima se danas suočavaju mnogi parovi.
Ova istina ne umanjuje bol onih koji se bore sa neplodnošću, već ukazuje na dublju dimenziju postojanja, u kojoj čovek nije samo tvorac, već i primalac dara života.
U tom smislu, svaki ljudski život nosi u sebi pečat neponovljivosti i smisla koji ne zavisi od okolnosti njegovog nastanka. Čovek nije proizvod slučajnosti, niti isključivo rezultat ljudske odluke, već delo koje ima svoje poreklo u Božjoj volji. Upravo ta svest daje poseban značaj svakom rođenju, ali i svakom pokušaju i želji koja mu prethodi.
Upravo zato se u pravoslavnom učenju ističe da je svaki čovek, bez obzira na okolnosti, potvrda Božje promisli i prisustva u svetu.
Ovu misao potvrđuje i teolog Aleksandar Đurđević:
- Kada sam bio kod Svetog Vasilija Ostroškog (na Ostrogu p.a.) jedan čovek me je pitao da li sam posvedočio nekom čudu. Jedan moj prijatelj je tada rekao da je svaki čovek koji je došao kod Svetog Vasilija čudo. Zaista, svaki čovek jeste čudo. Jer začeće se ne dešava i ne može da se desi samo voljom muškarca i žene, jer da je tako, ne bi bilo prepreka u začeću. Začeće je Božje delo, i zato svaki čovek jeste čudo.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno. Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić. Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih. Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.

ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
OVO SAMO BOG MOŽE DA UREDI: Profesor Vladeta Jerotić otkrio kako položaj fetusa u posteljici pokazuje osećanja majke
KOLIKO OSOBA MOŽE DA SE POMENE PRILIKOM PALJENJA JEDNE SVEĆE: Teolog Aleksandar pred Zadušnice odgovorio na često pitanje vernika
KAKVU KORIST IMAJU NAŠI UPOKOJENI OD OBILASKA GROBOVA NOĆU?! Teolog Aleksandar o onome što mnogima uteruje strah u kosti!
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Dete još pre rođenja, prema predanju, nosi pečat duhovnog stanja onih koji ga donose na svet.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
U manastiru Vatoped vekovima se čuvaju brojna svedočanstva bračnih parova koji su, posle dugogodišnje borbe za potomstvo, dobili decu moleći se pred ovom svetinjom.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.