ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
U savremenom društvu sve je više parova koji se suočavaju sa problemom začeća.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Čovek učestvuje u rađanju novog života, ali nije njegov apsolutni gospodar. Upravo zato se nemogućnost začeća ne posmatra samo kao zdravstveni problem, već i kao pokazatelj da život nastaje u prostoru koji prevazilazi ljudsku volju i kontrolu.
Pravoslavna misao naglašava da je začeće tajna u kojoj učestvuje Božja promisao. Da je sve isključivo u rukama čoveka, ne bi bilo prepreka sa kojima se danas suočavaju mnogi parovi.
Ova istina ne umanjuje bol onih koji se bore sa neplodnošću, već ukazuje na dublju dimenziju postojanja, u kojoj čovek nije samo tvorac, već i primalac dara života.
U tom smislu, svaki ljudski život nosi u sebi pečat neponovljivosti i smisla koji ne zavisi od okolnosti njegovog nastanka. Čovek nije proizvod slučajnosti, niti isključivo rezultat ljudske odluke, već delo koje ima svoje poreklo u Božjoj volji. Upravo ta svest daje poseban značaj svakom rođenju, ali i svakom pokušaju i želji koja mu prethodi.
Upravo zato se u pravoslavnom učenju ističe da je svaki čovek, bez obzira na okolnosti, potvrda Božje promisli i prisustva u svetu.
Ovu misao potvrđuje i teolog Aleksandar Đurđević:
- Kada sam bio kod Svetog Vasilija Ostroškog (na Ostrogu p.a.) jedan čovek me je pitao da li sam posvedočio nekom čudu. Jedan moj prijatelj je tada rekao da je svaki čovek koji je došao kod Svetog Vasilija čudo. Zaista, svaki čovek jeste čudo. Jer začeće se ne dešava i ne može da se desi samo voljom muškarca i žene, jer da je tako, ne bi bilo prepreka u začeću. Začeće je Božje delo, i zato svaki čovek jeste čudo.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno. Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić. Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih. Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.

ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
OVO SAMO BOG MOŽE DA UREDI: Profesor Vladeta Jerotić otkrio kako položaj fetusa u posteljici pokazuje osećanja majke
KOLIKO OSOBA MOŽE DA SE POMENE PRILIKOM PALJENJA JEDNE SVEĆE: Teolog Aleksandar pred Zadušnice odgovorio na često pitanje vernika
KAKVU KORIST IMAJU NAŠI UPOKOJENI OD OBILASKA GROBOVA NOĆU?! Teolog Aleksandar o onome što mnogima uteruje strah u kosti!
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Arhimandrit Rafail Karelin kaže da se treba uzdržavati od odnosa tokom posta.
Dete još pre rođenja, prema predanju, nosi pečat duhovnog stanja onih koji ga donose na svet.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.