ZAŠTO UVEK TREBA DA SE TRUDIMO DA ZABORAVIMO ŠTA SMO SANJALI: Otac Oleg otkriva kada spavanje postaje tamnica duše i kako
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
Pravoslavlje na decu i majčinstvo gleda kao na sveti dar Božiji i neizmernu blagodat. Dete nije samo biološki plod ljubavi između muškarca i žene, već je pre svega Božiji blagoslov, duša poverena roditeljima na čuvanje i vaspitanje u veri, ljubavi i istini.
Majčinstvo se u pravoslavnoj tradiciji uzdiže do najvišeg ideala žrtvene ljubavi i saosećanja, jer majka postaje saradnik Božiji u darivanju života. Majka je prva koja detetu otkriva svet, i telesni i duhovni, i upravo je kroz nju moguće da dete oseti prisustvo Božje ljubavi već u najranijem trenutku svog postojanja.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji. Zbog toga je svaki trenutak trudnoće prožet dubokim duhovnim značajem, a majčina molitva, spokoj, vera i ljubav postaju prvi i najvažniji čin ljubavi prema novom životu.
O toj tajni majčinske ljubavi i njenom dubokom uticaju na dete još dok je u utrobi, govorio je i starac Porfirije Kavsokalivit:
"Neka majke govore svom još nerođenom detetu. Neka ga miluju odozgo, embrion to oseća na tajanstven način. Neka se sa velikom ljubavlju moli za njega. Ne samo rođeno dete, već i embrion oseća nedostatak ljubavi svoje majke, oseća njenu nervozu, razdražljivost, njene mučnine... U njegovoj duši to stvara rane koje će ga pratiti čitav život. Majčina sveta osećanja i njen sveti život osvećuju dete od trenutka kad ga je začela."
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Uspešna žena u inostranstvu, unapređenje u karijeri, neplanirana trudnoća – i odluka koja je već bila doneta. Sve do trenutka kada se, doslovno, dogodio Božiji dodir. Dirljiva priča o veri, savesti i čudu koje menja čoveka iz korena.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Majka u pravoslavlju i u očima Boga, nije samo stub porodice - ona je prva učiteljica vere.
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.