OVO DOVODI ČOVEKA DO DNA! Mitropolit Atanasije Limasolski o "skrupuloznoj savesti" kao najvećem problemu današnjice - "Zbog nje pijemo lekove..."!
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
Pravoslavlje na decu i majčinstvo gleda kao na sveti dar Božiji i neizmernu blagodat. Dete nije samo biološki plod ljubavi između muškarca i žene, već je pre svega Božiji blagoslov, duša poverena roditeljima na čuvanje i vaspitanje u veri, ljubavi i istini.
Majčinstvo se u pravoslavnoj tradiciji uzdiže do najvišeg ideala žrtvene ljubavi i saosećanja, jer majka postaje saradnik Božiji u darivanju života. Majka je prva koja detetu otkriva svet, i telesni i duhovni, i upravo je kroz nju moguće da dete oseti prisustvo Božje ljubavi već u najranijem trenutku svog postojanja.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji. Zbog toga je svaki trenutak trudnoće prožet dubokim duhovnim značajem, a majčina molitva, spokoj, vera i ljubav postaju prvi i najvažniji čin ljubavi prema novom životu.
O toj tajni majčinske ljubavi i njenom dubokom uticaju na dete još dok je u utrobi, govorio je i starac Porfirije Kavsokalivit:
"Neka majke govore svom još nerođenom detetu. Neka ga miluju odozgo, embrion to oseća na tajanstven način. Neka se sa velikom ljubavlju moli za njega. Ne samo rođeno dete, već i embrion oseća nedostatak ljubavi svoje majke, oseća njenu nervozu, razdražljivost, njene mučnine... U njegovoj duši to stvara rane koje će ga pratiti čitav život. Majčina sveta osećanja i njen sveti život osvećuju dete od trenutka kad ga je začela."
Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Jedna jednostavna gesta saosećanja otkriva ko zaista nosi Gospoda u srcu, dok spoljašnje obaveze bez ljubavi ostaju prazne.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.