AKO VAM OVAKVE MISLI PADNU NA PAMET, NIKOME I NE SPOMINJITE: Sveti Pajsije o najopasnijoj demonskoj zamci
Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
U pravoslavlju, život se ne posmatra kao slučajnost, već kao dar Božiji, tajna koja se prima sa strahopoštovanjem i blagodarnošću.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja. Doneti dete na svet znači prihvatiti krst odgovornosti, ljubavi i žrtve, i u tome Crkva oduvek prepoznaje veličanstvo materinstva kao službe života.
Sveto Pismo i svetootačko predanje govore o tome da se ljubav najpunije otkriva u žrtvi. "Nema veće ljubavi od ove da ko dušu svoju položi za bližnje svoje“, svedoči Jevanđelje, pokazujući da se istinska uzvišenost ne meri zemaljskom slavom, već spremnošću da se život daruje drugome.
U tom svetlu, majčinstvo se pokazuje kao ikona takve ljubavi: ljubavi koja ne traži svoje, već se u potpunosti izliva u drugoga.
Pravoslavna duhovnost ne zaustavlja se samo na radosti rođenja, već duboko sagledava i tajnu stradanja koja može da prati taj put. Kada se život jedne žene okonča u trenutku davanja života drugome, Crkva to ne posmatra kao poraz, već kao krajnji izraz žrtvene ljubavi.
Takva žrtva nije plod očaja, već plod ljubavi koja ide do kraja, do samoga polaganja života, i upravo u tome prepoznaje se njena uzvišenost nad svakom drugom uzvišenošću.
U narodnoj pobožnosti i u rečima svetih otaca sačuvano je duboko poštovanje prema ženama koje su svoj zemaljski život završile na ovaj način. One se ne pominju kao tragične figure, već kao one koje su svojim podvigom ostavile neizbrisiv trag pred Bogom i svetom. Njihov život i njihova smrt stavljaju se u okvir večnosti, gde se svaka žrtva ljubavi prepoznaje i proslavlja.
Sveti Pajsije je tvrdio da majke koje rode i upokoje se u tom trenutku, idu direktno u raj.
- ...Dugo sam se molio Majci Božijoj i Majka Božija mi je kazala prilikom javljanja da majke koje rode i upokoje se u tom trenutku, idu direktno u raj, jer su dale život za život. A nema uzvišenije ljubavi od toga. Dati život za život. Po duše tih majki dolazi Majka Božja sa svetima i nebeskim silama i odvodi ih direktno kod Gospoda u carstvo sina svoga - govorio je Sveti Pajsije i istakao da se i o deci tih majki stara Bogorodica.
- A za tu decu se lično kroz njihov život zauzima Majka Božija, štiti i čuva od svakog zla. Blago toj deci za koje se Majka Božija zauzme pred sinom svojim. Takva deca nikada ne propadaju. Velika je ljubav Majke Božije prema toj deci. Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije. Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna. Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom. Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.

AKO VAM OVAKVE MISLI PADNU NA PAMET, NIKOME I NE SPOMINJITE: Sveti Pajsije o najopasnijoj demonskoj zamci
ŠTA KAD VAS NEPRAVEDNO I LAŽNO OPTUŽUJU: Iguman Nektarije kaže da samo izgovorite ovo i legnete mirno da spavate
ŠTA GOD RADILI, IMAJTE UVEK SAMO JEDNO NA UMU: Ozbiljna opomena Svetog Vasilija upućena ovoj grupi ljudi
KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.