AKO VAM OVAKVE MISLI PADNU NA PAMET, NIKOME I NE SPOMINJITE: Sveti Pajsije o najopasnijoj demonskoj zamci
Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
U pravoslavlju, život se ne posmatra kao slučajnost, već kao dar Božiji, tajna koja se prima sa strahopoštovanjem i blagodarnošću.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja. Doneti dete na svet znači prihvatiti krst odgovornosti, ljubavi i žrtve, i u tome Crkva oduvek prepoznaje veličanstvo materinstva kao službe života.
Sveto Pismo i svetootačko predanje govore o tome da se ljubav najpunije otkriva u žrtvi. "Nema veće ljubavi od ove da ko dušu svoju položi za bližnje svoje“, svedoči Jevanđelje, pokazujući da se istinska uzvišenost ne meri zemaljskom slavom, već spremnošću da se život daruje drugome.
U tom svetlu, majčinstvo se pokazuje kao ikona takve ljubavi: ljubavi koja ne traži svoje, već se u potpunosti izliva u drugoga.
Pravoslavna duhovnost ne zaustavlja se samo na radosti rođenja, već duboko sagledava i tajnu stradanja koja može da prati taj put. Kada se život jedne žene okonča u trenutku davanja života drugome, Crkva to ne posmatra kao poraz, već kao krajnji izraz žrtvene ljubavi.
Takva žrtva nije plod očaja, već plod ljubavi koja ide do kraja, do samoga polaganja života, i upravo u tome prepoznaje se njena uzvišenost nad svakom drugom uzvišenošću.
U narodnoj pobožnosti i u rečima svetih otaca sačuvano je duboko poštovanje prema ženama koje su svoj zemaljski život završile na ovaj način. One se ne pominju kao tragične figure, već kao one koje su svojim podvigom ostavile neizbrisiv trag pred Bogom i svetom. Njihov život i njihova smrt stavljaju se u okvir večnosti, gde se svaka žrtva ljubavi prepoznaje i proslavlja.
Sveti Pajsije je tvrdio da majke koje rode i upokoje se u tom trenutku, idu direktno u raj.
- ...Dugo sam se molio Majci Božijoj i Majka Božija mi je kazala prilikom javljanja da majke koje rode i upokoje se u tom trenutku, idu direktno u raj, jer su dale život za život. A nema uzvišenije ljubavi od toga. Dati život za život. Po duše tih majki dolazi Majka Božja sa svetima i nebeskim silama i odvodi ih direktno kod Gospoda u carstvo sina svoga - govorio je Sveti Pajsije i istakao da se i o deci tih majki stara Bogorodica.
- A za tu decu se lično kroz njihov život zauzima Majka Božija, štiti i čuva od svakog zla. Blago toj deci za koje se Majka Božija zauzme pred sinom svojim. Takva deca nikada ne propadaju. Velika je ljubav Majke Božije prema toj deci. Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije. Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna. Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom. Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.

AKO VAM OVAKVE MISLI PADNU NA PAMET, NIKOME I NE SPOMINJITE: Sveti Pajsije o najopasnijoj demonskoj zamci
ŠTA KAD VAS NEPRAVEDNO I LAŽNO OPTUŽUJU: Iguman Nektarije kaže da samo izgovorite ovo i legnete mirno da spavate
ŠTA GOD RADILI, IMAJTE UVEK SAMO JEDNO NA UMU: Ozbiljna opomena Svetog Vasilija upućena ovoj grupi ljudi
KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.