"KAD SAM SLAB, ONDA SAM SILAN": Vladika Nikolaj otkriva gde leži skrivena snaga o kojoj većina ne razmišlja
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Pred čovekom koji veruje samo onome što može da dotakne rukom, izmeri ili objasni, vladika Nikolaj Velimirović otvara staro, ali i danas bolno pitanje: kome se čovek zapravo obraća kada ostane bez izlaza? U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, kroz reči proroka Jeremije, on govori o ljudima koji su „drvetu rekli: ti si otac moj“, upozoravajući da se svako ko zaboravi lice Božje neminovno vraća Bogu tek onda kada ga pritisne nevolja.
"Posramiće se oni… koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio. Jer meni okrenuše leđa, a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas!" (Jerem. 2, 26–27)
Vaistinu, posramiće se svi oni, braćo, koji ne vide dalje od drveta i kamena i koji u bezumlju svome govore: čovek je sav od bilja i minerala i sa njim biva ono isto što i s biljem i mineralima.
Okrenuti leđima Tvorcu, oni i ne mogu da vide drugo do stvorenja, i, zaboravljajući Tvorca, oni stvorenja oglašuju Tvorcem. Priroda je, vele, čoveka i stvorila i rodila; zato je čovek manji od prirode, niži od prirode, sluga u krilu prirode, rob na lancu prirode, mrtvac u grobu prirode.
Posramiće se oni koji tako govore kada padnu u nevolju i zavikaće k Bogu: ustani i izbavi nas!
Zašto viču Bogu: „Ustani?“ – kao da Bog leži! Ne leži Bog, nego stoji, stoji i čeka da usluži svakoga ko s verom i smirenjem ište uslugu od Njega. No oni koji su se ljubili s drvetom i kamenom, dok su se uzdali u svoju silu – oni su Ga oborili u životu svome i izbacili Ga iz života svoga. Zato, kad ih pritisne nevolja, viču Mu: ustani!
A Gospod je krotak, i ustaje, i hodi u pomoć svakom pokajniku. Neka se grešnik pokaje istinski i, odbacivši grešnu svoju ljubav, neka se vrati ljubavi k Bogu, pa će mu Bog pomoći. Neka okrene leđa mrtvom drvetu i kamenu, a lice k Bogu živome, i Bog će ga izbaviti. Jer Svemogući nije zlopamtljiv i osvetljiv. Niti je On stvorio ljude za smrt, nego za život.
O braćo, ne tražimo pomoći u bespomoćnih, niti života u beživotnih. Okrenimo se licem ka živome Stvoritelju našem, koji nam je i dao lice sjajnije od lica svake zemaljske tvari. Vratimo se od zapadne stranputice ka istočnome putu, jer je na ovome putu spasenje. Samo požurimo, dok naš poslednji dan na zemlji ne utone u mrak zapada.
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 5. sedmice po Vaskrsu otvara pitanje zašto se Božje lice nekome otkriva kao dugotrajna čežnja, a nekome kao neposredan susret.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.