"KAD SAM SLAB, ONDA SAM SILAN": Vladika Nikolaj otkriva gde leži skrivena snaga o kojoj većina ne razmišlja
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Pred čovekom koji veruje samo onome što može da dotakne rukom, izmeri ili objasni, vladika Nikolaj Velimirović otvara staro, ali i danas bolno pitanje: kome se čovek zapravo obraća kada ostane bez izlaza? U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, kroz reči proroka Jeremije, on govori o ljudima koji su „drvetu rekli: ti si otac moj“, upozoravajući da se svako ko zaboravi lice Božje neminovno vraća Bogu tek onda kada ga pritisne nevolja.
"Posramiće se oni… koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio. Jer meni okrenuše leđa, a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas!" (Jerem. 2, 26–27)
Vaistinu, posramiće se svi oni, braćo, koji ne vide dalje od drveta i kamena i koji u bezumlju svome govore: čovek je sav od bilja i minerala i sa njim biva ono isto što i s biljem i mineralima.
Okrenuti leđima Tvorcu, oni i ne mogu da vide drugo do stvorenja, i, zaboravljajući Tvorca, oni stvorenja oglašuju Tvorcem. Priroda je, vele, čoveka i stvorila i rodila; zato je čovek manji od prirode, niži od prirode, sluga u krilu prirode, rob na lancu prirode, mrtvac u grobu prirode.
Posramiće se oni koji tako govore kada padnu u nevolju i zavikaće k Bogu: ustani i izbavi nas!
Zašto viču Bogu: „Ustani?“ – kao da Bog leži! Ne leži Bog, nego stoji, stoji i čeka da usluži svakoga ko s verom i smirenjem ište uslugu od Njega. No oni koji su se ljubili s drvetom i kamenom, dok su se uzdali u svoju silu – oni su Ga oborili u životu svome i izbacili Ga iz života svoga. Zato, kad ih pritisne nevolja, viču Mu: ustani!
A Gospod je krotak, i ustaje, i hodi u pomoć svakom pokajniku. Neka se grešnik pokaje istinski i, odbacivši grešnu svoju ljubav, neka se vrati ljubavi k Bogu, pa će mu Bog pomoći. Neka okrene leđa mrtvom drvetu i kamenu, a lice k Bogu živome, i Bog će ga izbaviti. Jer Svemogući nije zlopamtljiv i osvetljiv. Niti je On stvorio ljude za smrt, nego za život.
O braćo, ne tražimo pomoći u bespomoćnih, niti života u beživotnih. Okrenimo se licem ka živome Stvoritelju našem, koji nam je i dao lice sjajnije od lica svake zemaljske tvari. Vratimo se od zapadne stranputice ka istočnome putu, jer je na ovome putu spasenje. Samo požurimo, dok naš poslednji dan na zemlji ne utone u mrak zapada.
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.