NISMO ONO ŠTO MISLIMO DA JESMO: Vladika Nikolaj šta dolazi posle
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Između izvora koji ne prestaje da teče i bunara koji jedva zadržavaju ono što u njih dospe, vladika Nikolaj Velimirović postavlja razliku koja se ne tiče samo drevnog vremena, već svake ljudske odluke. U njegovoj besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, zapis proroka Jeremije postaje slika unutrašnjeg izbora: kome se čovek okreće kada traži smisao, oslonac i ispunjenje. Jedan put vodi ka Izvoru koji ne presušuje, drugi ka naporu da se život zahvati iz onoga što se već raspada i curi. U toj napetosti između dara i zamene, otkriva se i mera čovekove zablude, ali i njegova mogućnost povratka. Nikolajev glas zato ne ostaje u ravni opomene, već se pretvara u poziv da se prepozna gde se zaista gasi žeđ – i šta je to što je uopšte može ugasiti.
"Čudite se tome, nebesa… veli Gospod, jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi bunare, bunare isprovaljivane, koji ne mogu da drže vodu." (Jerem. 2, 12–13)
Je li ovo rečeno samo za onda, ili i za danas? Izvesno, i za danas. Je li ovo rečeno samo za narod jevrejski, ili i za naš narod? Izvesno, i za naš narod. Kao što je rečeno: ne ubij, ne ukradi, ne svedoči lažno, ne samo za ono vreme nego i za sva vremena, i ne samo za jevrejski narod nego za sve narode, tako i ovo. I ovo važi i danas i uvek, za svaki narod i za svakog čoveka, koji god okreće leđa izvoru vode žive u dvorištu svome i kopa bunar, da iz njega pije kišnicu.
Izvor žive vode je sam Gospod, nepresušan, obilat i sladak. Bunar je svaki posao ljudski, koji se radi nasuprot Boga i Božjeg zakona, i od koga ljudi očekuju napredak i sreću i utoljenje svoje gladi i žeđi. Takav je bunar bezboštvo, i srebroljublje, i proždrljivost, i razvrat, i vlastoljublje, i sujeta, i poklonjenje idolima, i gatarstvo, i sve ostalo što ima đavola za savetnika, greh za kopača, a lažnu nadu za vodonošu. Čudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod (Jeremija 2, 12), kako se izbezumi čovek, i poče da ostavlja živu vodu i da kopa bunar u vrelom ugljevlju, koje mu još više raspaljuje žeđ!
O braćo, i naš narod učini dva zla, jer zaboravi Gospoda kao izvor svakoga dobra, i jer pođe da traži sebi dobra u zlu i kroz zlo. Može li se naći voda u ognju? i pšenica u pesku? Ne može, ne može, braćo. Još manje se može naći mira, i sreće, i zadovoljstva, i radosti, i života, i ma kakvog dobra, u bunarima greha i bezboštva.
O Gospode, besmrtni izvore svakoga dobra što srce ljudsko može poželeti i što um ljudski može zamisliti, smiluj se nama grešnim i nedostojnim. Odvrati nas moćnom desnicom Tvojom od bezbožnih i uzaludnih poslova naših, i napoj nas slatkom i živom vodom Tvojom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
U besedi za petak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su prorocima poverene nebeske tajne i zašto je svedočenje Božje istine povezano sa stradanjem i putem ka Hristu.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
U besedi za petak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su prorocima poverene nebeske tajne i zašto je svedočenje Božje istine povezano sa stradanjem i putem ka Hristu.
Probajte riblje varivo od soje po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte molitvu Bogorodice Djevo i duhovno se nadahnite poukom shimonaha Zosime.
Svetogorski starac govorio je o trenutku kada teret postane prevelik, a izlaz se ne traži u bekstvu, već u smirenju, veri i poverenju u Boga.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji.
U vreme cara Antioha IV Epifana porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.