NISMO ONO ŠTO MISLIMO DA JESMO: Vladika Nikolaj šta dolazi posle
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Između izvora koji ne prestaje da teče i bunara koji jedva zadržavaju ono što u njih dospe, vladika Nikolaj Velimirović postavlja razliku koja se ne tiče samo drevnog vremena, već svake ljudske odluke. U njegovoj besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, zapis proroka Jeremije postaje slika unutrašnjeg izbora: kome se čovek okreće kada traži smisao, oslonac i ispunjenje. Jedan put vodi ka Izvoru koji ne presušuje, drugi ka naporu da se život zahvati iz onoga što se već raspada i curi. U toj napetosti između dara i zamene, otkriva se i mera čovekove zablude, ali i njegova mogućnost povratka. Nikolajev glas zato ne ostaje u ravni opomene, već se pretvara u poziv da se prepozna gde se zaista gasi žeđ – i šta je to što je uopšte može ugasiti.
"Čudite se tome, nebesa… veli Gospod, jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi bunare, bunare isprovaljivane, koji ne mogu da drže vodu." (Jerem. 2, 12–13)
Je li ovo rečeno samo za onda, ili i za danas? Izvesno, i za danas. Je li ovo rečeno samo za narod jevrejski, ili i za naš narod? Izvesno, i za naš narod. Kao što je rečeno: ne ubij, ne ukradi, ne svedoči lažno, ne samo za ono vreme nego i za sva vremena, i ne samo za jevrejski narod nego za sve narode, tako i ovo. I ovo važi i danas i uvek, za svaki narod i za svakog čoveka, koji god okreće leđa izvoru vode žive u dvorištu svome i kopa bunar, da iz njega pije kišnicu.
Izvor žive vode je sam Gospod, nepresušan, obilat i sladak. Bunar je svaki posao ljudski, koji se radi nasuprot Boga i Božjeg zakona, i od koga ljudi očekuju napredak i sreću i utoljenje svoje gladi i žeđi. Takav je bunar bezboštvo, i srebroljublje, i proždrljivost, i razvrat, i vlastoljublje, i sujeta, i poklonjenje idolima, i gatarstvo, i sve ostalo što ima đavola za savetnika, greh za kopača, a lažnu nadu za vodonošu. Čudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod (Jeremija 2, 12), kako se izbezumi čovek, i poče da ostavlja živu vodu i da kopa bunar u vrelom ugljevlju, koje mu još više raspaljuje žeđ!
O braćo, i naš narod učini dva zla, jer zaboravi Gospoda kao izvor svakoga dobra, i jer pođe da traži sebi dobra u zlu i kroz zlo. Može li se naći voda u ognju? i pšenica u pesku? Ne može, ne može, braćo. Još manje se može naći mira, i sreće, i zadovoljstva, i radosti, i života, i ma kakvog dobra, u bunarima greha i bezboštva.
O Gospode, besmrtni izvore svakoga dobra što srce ljudsko može poželeti i što um ljudski može zamisliti, smiluj se nama grešnim i nedostojnim. Odvrati nas moćnom desnicom Tvojom od bezbožnih i uzaludnih poslova naših, i napoj nas slatkom i živom vodom Tvojom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.