OVAKO SATANA NATENANE UBIJA! Otac Serafim o brigama i kako nas one vode u teške bolesti!
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
U vremenu kada čovek sve češće traži pomoć u brzini, tehnologiji i savremenim dostignućima, često zaboravlja da je i medicina jedan od velikih darova koje je Bog dao ljudima.
U pravoslavnoj tradiciji bolest se ne posmatra samo kao telesna slabost, već i kao iskušenje kroz koje čovek prolazi sa nadom, verom i poverenjem u Boga.
Ipak, vera nikada nije značila odbacivanje lekara i medicine. Naprotiv - Crkva je oduvek sa poštovanjem gledala na one koji svoj život posvećuju lečenju drugih.
Koliko god čovek bio snažan, dolazi trenutak kada oseti nemoć pred bolešću, bolom ili strahom za bližnje. Tada lekar ne postaje samo stručnjak koji daje terapiju, već neko ko uliva nadu, pruža utehu i bori se za život drugog čoveka.
Zbog toga se lekarski poziv od davnina smatrao posebnim i uzvišenim.
Mnogi Sveti oci govorili su da je lečenje bolesnih delo milosrđa, jer kroz brigu o čoveku pokazuje se ljubav prema samom životu koji je Bog darovao.
Pravoslavlje nikada nije učilo vernike da biraju između molitve i medicine. Čovek se moli Bogu za zdravlje, ali isto tako prihvata pomoć lekara, lekove i znanje koje je kroz vekove dato ljudima.
O tome je govorio i arhimandrit Vasilije Kostić.
- Volim lekare, volim medicinu, te divne ljude koje je Bog dao. Jer u 38. glavi Biblije se kaže da su lekari od Boga, da nam je Bog dao lekare i lekove. Sveti Vasilije kaže da je Bog iz velike ljubavi i milosti dao lekare - istakao je otac Vasilije.
Bog nije stvorio ljude da budu bolesni i da umiru, naglašava otac Vasilije, nego posle pada dolaze bolest i smrt.
- Ali iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude. Oni sami po sebi, kao i sveštenici, nisu slučajni. Šta hoću da kažem? Ne biva neko slučajno lekar, kao ni sveštenik. U Jevanđelju Hristos kaže za apostole: "Niste vi izabrali mene, nego ja vas...!" Mislim da se isto odnosi i na lekare, jer je to posebna uzvišena, rekao bih Božja služba. Pomoć bolesnicima ili produžetak ovozemaljskog života, je pomaganje i služenje Bogu.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje. Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka. Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu. Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.

OVAKO SATANA NATENANE UBIJA! Otac Serafim o brigama i kako nas one vode u teške bolesti!
SUZE TOKOM MOLITVE NISU UVEK ZNAK DUHOVNE UTEHE I NAPRETKA! Otac Makarije upozorio vernike na jednu veliku opasnost!
ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
AKO OVO OSETITE, NAJVEĆI STE SREĆNIK! Sveti Jovan Kronštatski o neospornom znaku Božje milosti
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Ljubav je, prema pravoslavlju, podvig.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češćih izliva gneva i narušenih odnosa, učenje Svetog Josifa pokazuje put ka smirenju koji počinje iznutra, a ne promenom okolnosti.