OVAKO SATANA NATENANE UBIJA! Otac Serafim o brigama i kako nas one vode u teške bolesti!
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
U vremenu kada čovek sve češće traži pomoć u brzini, tehnologiji i savremenim dostignućima, često zaboravlja da je i medicina jedan od velikih darova koje je Bog dao ljudima.
U pravoslavnoj tradiciji bolest se ne posmatra samo kao telesna slabost, već i kao iskušenje kroz koje čovek prolazi sa nadom, verom i poverenjem u Boga.
Ipak, vera nikada nije značila odbacivanje lekara i medicine. Naprotiv - Crkva je oduvek sa poštovanjem gledala na one koji svoj život posvećuju lečenju drugih.
Koliko god čovek bio snažan, dolazi trenutak kada oseti nemoć pred bolešću, bolom ili strahom za bližnje. Tada lekar ne postaje samo stručnjak koji daje terapiju, već neko ko uliva nadu, pruža utehu i bori se za život drugog čoveka.
Zbog toga se lekarski poziv od davnina smatrao posebnim i uzvišenim.
Mnogi Sveti oci govorili su da je lečenje bolesnih delo milosrđa, jer kroz brigu o čoveku pokazuje se ljubav prema samom životu koji je Bog darovao.
Pravoslavlje nikada nije učilo vernike da biraju između molitve i medicine. Čovek se moli Bogu za zdravlje, ali isto tako prihvata pomoć lekara, lekove i znanje koje je kroz vekove dato ljudima.
O tome je govorio i arhimandrit Vasilije Kostić.
- Volim lekare, volim medicinu, te divne ljude koje je Bog dao. Jer u 38. glavi Biblije se kaže da su lekari od Boga, da nam je Bog dao lekare i lekove. Sveti Vasilije kaže da je Bog iz velike ljubavi i milosti dao lekare - istakao je otac Vasilije.
Bog nije stvorio ljude da budu bolesni i da umiru, naglašava otac Vasilije, nego posle pada dolaze bolest i smrt.
- Ali iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude. Oni sami po sebi, kao i sveštenici, nisu slučajni. Šta hoću da kažem? Ne biva neko slučajno lekar, kao ni sveštenik. U Jevanđelju Hristos kaže za apostole: "Niste vi izabrali mene, nego ja vas...!" Mislim da se isto odnosi i na lekare, jer je to posebna uzvišena, rekao bih Božja služba. Pomoć bolesnicima ili produžetak ovozemaljskog života, je pomaganje i služenje Bogu.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje. Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka. Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu. Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.

OVAKO SATANA NATENANE UBIJA! Otac Serafim o brigama i kako nas one vode u teške bolesti!
SUZE TOKOM MOLITVE NISU UVEK ZNAK DUHOVNE UTEHE I NAPRETKA! Otac Makarije upozorio vernike na jednu veliku opasnost!
ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
AKO OVO OSETITE, NAJVEĆI STE SREĆNIK! Sveti Jovan Kronštatski o neospornom znaku Božje milosti
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Otkrijte moć božanskih reči koje donose snagu, unutrašnji mir i istinsko isceljenje – svaki dan
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.