ON JE SPASAO RIM OD HUNA, ALI POMOGAO I SPASENJU PRAVOSLAVLJA OD JERETIKA! Sutra slavimo Svetog Lava I, papu rimskog!
Pred smrt proveo je četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ga da mu javi da li su mu gresi oprošteni.
Sveti oci upozoravaju, a medicina objašnjava: kako razlikovati pravu duhovnu viziju od opasne iluzije.
Neki ljudi tvrde da su imali snove ili viđenja u kojima im je Isus Hristos ili Presveta Bogorodica nešto poručila – ili su predvideli događaje iz budućnosti. Takva iskustva fasciniraju, ali istovremeno postavljaju duboko pitanje: da li su ova viđenja Božija poruka ili đavolja zabluda?
U pravoslavnoj tradiciji stav je jasan: vizije i otkrivenja su retka pojava i nisu cilj duhovnog života. Sveti Oci upozoravaju vernike da ne traže viđenja, već da neguju poniznost i čistotu srca.
Prepodobni Josif Isihast: „Šta govori Gospod? ‘Blago čistima srcem, jer će Boga videti’ (Mt. 5,8). Ne kaže: ‘Blago onima koji vide pojave, vizije, otkrivenja.’“
Prepodobni Siluan Atoski: „Kada plačemo i ponizimo dušu, Božija milost nas čuva, a ako ostavimo plač i poniznost, možemo se povesti za mislima ili vizijama. Ponizna duša nema vizija i ne želi ih, ali čistim umom moli se Bogu, dok sujetan um ne može biti čist od misli i maštarija, pa može čak doći do toga da vidi demone i razgovara s njima.“
Prepodobni Amvrosije Optinski: „Vizije koje si imala i koje su ti se činile nisu istinite: vizija vaskrslog Gospoda, vizija Bogorodice i slično. Ne veruj snovima ni vizijama. Sve je to opasno i obmanjujuće i ne završava se dobrim ishodom.“
Prepodobni Paisije Svetogorac: „Ljudi podložni zabludi zamišljaju viđeno ili pročitano kako žele. Da bi im se pomoglo, potrebna je stalna duhovna kontrola, jer đavo stalno obmanjuje.“
Učenje Crkve je jasno: „Ne treba olako prihvatati vizije – čak i ako su od Boga. Gospod se raduje kada pokazujemo poniznost i ne poveravamo se lako onome što vidimo, jer On zna kako da nam prenese ono što želi, i bez viđenja.“
Da bi se tema sagledala i sa medicinske strane, konsultovan je psihoterapeut iz Minskog gradskog onkološkog centra i član Svetonikolskog bratstva, Andrej Butjko. On ističe da prava duhovna viđenja jesu retka, dok su razni psihički poremećaji mnogo češći. Takva stanja uglavnom se javljaju kod: osoba sa psihozama i kod ljudi sa demonstrativnim crtama ličnosti.
Kod psihoza dolazi do halucinacija – osoba vidi ono čega zapravo nema, ili doživljava iluzije, kada običan predmet dobija iskrivljeno značenje. To je ozbiljan poremećaj metabolizma mozga koji zahteva lečenje. Ako se primeni terapija, halucinacije prestaju, a zanemarivanje stanja može trajno oštetiti mozak.
Psihozu često prate poremećaji mišljenja, ponašanja i emocija, što okolini jasno ukazuje da nešto nije u redu. Često porodica ili zajednica dugo ne prepoznaje bolest i veruje da su u pitanju „nebeska viđenja“. Bolest može izazvati da bolesnik tvrdi da mu ikona namiguje, da čuje glasove ili vidi pokrete koje niko drugi ne primećuje.
U poređenju sa svetim jurodivima, čije ponašanje može delovati neobično, kod bolesti nema unutrašnje logike – ponašanje je haotično, praćeno strahom, poremećena je i struktura govora, logika mišljenja i emocije.
Drugi čest slučaj su ljudi sa demonstrativnim crtama ličnosti: teatralni, željni pažnje, površnih emocija i sugestibilni. Oni nisu bolesni, ali njihova percepcija može biti iskrivljena. Takve osobine nastaju kroz vaspitanje i formiranje karaktera, a mogu se ublažiti psihoterapijom i voljnim naporom.
„Ako osobu muče halucinacije – potrebno je da se obrati lekaru i leči. Ako su u pitanju karakterni problemi – treba naučiti da živi s njima i da se bori kroz pravoslavni duhovni podvig: smirenje, pokajanje, molitvu i duhovno rukovodstvo“, savetuje dr Butjko.
Prava viđenja su retka, a traganje za njima može biti opasno. Duhovni život u pravoslavlju traži poniznost, molitvu i smirenje, a ne traženje senzacionalnih iskustava. Svesno prihvatanje svojih unutrašnjih borbi i traženje pomoći – bilo medicinske ili duhovne – vodi ka istinskoj sigurnosti i miru u veri.

Sa stanovišta medicine: kada vizija postaje znak poremećaja

Demonstrativne ličnosti: kada mašta preuzima kontrolu
Pouka za vernike
Svaki susret sa drugim čovekom prilika je da pokažemo kakvi smo u dubini duše.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.
Jedan mladić je pred svetogorskim starcem napisao nadimak umesto punog krštenog imena, a odgovor koji je dobio otkrio je duboku poruku pravoslavne vere o tome kako se čovek upisuje i prepoznaje pred Bogom.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Tirona po starom i Svetog Teodota Kirinejskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Čada od Mercije, muslimani su u svetom mesecu ramazanu, dok u judaizmu započinje Purim.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.