Sveti oci upozoravaju, a medicina objašnjava: kako razlikovati pravu duhovnu viziju od opasne iluzije.
Neki ljudi tvrde da su imali snove ili viđenja u kojima im je Isus Hristos ili Presveta Bogorodica nešto poručila – ili su predvideli događaje iz budućnosti. Takva iskustva fasciniraju, ali istovremeno postavljaju duboko pitanje: da li su ova viđenja Božija poruka ili đavolja zabluda?
U pravoslavnoj tradiciji stav je jasan: vizije i otkrivenja su retka pojava i nisu cilj duhovnog života. Sveti Oci upozoravaju vernike da ne traže viđenja, već da neguju poniznost i čistotu srca.
Šta kažu Sveti Oci
Prepodobni Josif Isihast: „Šta govori Gospod? ‘Blago čistima srcem, jer će Boga videti’ (Mt. 5,8). Ne kaže: ‘Blago onima koji vide pojave, vizije, otkrivenja.’“
Prepodobni Siluan Atoski: „Kada plačemo i ponizimo dušu, Božija milost nas čuva, a ako ostavimo plač i poniznost, možemo se povesti za mislima ili vizijama. Ponizna duša nema vizija i ne želi ih, ali čistim umom moli se Bogu, dok sujetan um ne može biti čist od misli i maštarija, pa može čak doći do toga da vidi demone i razgovara s njima.“
Facebook/Пријатељи манастира Хиландара
Prepodobni Siluan Atonski
Prepodobni Amvrosije Optinski: „Vizije koje si imala i koje su ti se činile nisu istinite: vizija vaskrslog Gospoda, vizija Bogorodice i slično. Ne veruj snovima ni vizijama. Sve je to opasno i obmanjujuće i ne završava se dobrim ishodom.“
Prepodobni Paisije Svetogorac: „Ljudi podložni zabludi zamišljaju viđeno ili pročitano kako žele. Da bi im se pomoglo, potrebna je stalna duhovna kontrola, jer đavo stalno obmanjuje.“
Učenje Crkve je jasno: „Ne treba olako prihvatati vizije – čak i ako su od Boga. Gospod se raduje kada pokazujemo poniznost i ne poveravamo se lako onome što vidimo, jer On zna kako da nam prenese ono što želi, i bez viđenja.“
Sa stanovišta medicine: kada vizija postaje znak poremećaja
Da bi se tema sagledala i sa medicinske strane, konsultovan je psihoterapeut iz Minskog gradskog onkološkog centra i član Svetonikolskog bratstva, Andrej Butjko. On ističe da prava duhovna viđenja jesu retka, dok su razni psihički poremećaji mnogo češći. Takva stanja uglavnom se javljaju kod: osoba sa psihozama i kod ljudi sa demonstrativnim crtama ličnosti.
Kod psihoza dolazi do halucinacija – osoba vidi ono čega zapravo nema, ili doživljava iluzije, kada običan predmet dobija iskrivljeno značenje. To je ozbiljan poremećaj metabolizma mozga koji zahteva lečenje. Ako se primeni terapija, halucinacije prestaju, a zanemarivanje stanja može trajno oštetiti mozak.
butsko.by
Psihozu često prate poremećaji mišljenja, ponašanja i emocija, što okolini jasno ukazuje da nešto nije u redu. Često porodica ili zajednica dugo ne prepoznaje bolest i veruje da su u pitanju „nebeska viđenja“. Bolest može izazvati da bolesnik tvrdi da mu ikona namiguje, da čuje glasove ili vidi pokrete koje niko drugi ne primećuje.
U poređenju sa svetim jurodivima, čije ponašanje može delovati neobično, kod bolesti nema unutrašnje logike – ponašanje je haotično, praćeno strahom, poremećena je i struktura govora, logika mišljenja i emocije.
Demonstrativne ličnosti: kada mašta preuzima kontrolu
Drugi čest slučaj su ljudi sa demonstrativnim crtama ličnosti: teatralni, željni pažnje, površnih emocija i sugestibilni. Oni nisu bolesni, ali njihova percepcija može biti iskrivljena. Takve osobine nastaju kroz vaspitanje i formiranje karaktera, a mogu se ublažiti psihoterapijom i voljnim naporom.
„Ako osobu muče halucinacije – potrebno je da se obrati lekaru i leči. Ako su u pitanju karakterni problemi – treba naučiti da živi s njima i da se bori kroz pravoslavni duhovni podvig: smirenje, pokajanje, molitvu i duhovno rukovodstvo“, savetuje dr Butjko.
Pouka za vernike
Prava viđenja su retka, a traganje za njima može biti opasno. Duhovni život u pravoslavlju traži poniznost, molitvu i smirenje, a ne traženje senzacionalnih iskustava. Svesno prihvatanje svojih unutrašnjih borbi i traženje pomoći – bilo medicinske ili duhovne – vodi ka istinskoj sigurnosti i miru u veri.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatousta mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatousta mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.