Duhovna riznica 12.10.2025 | 22:04

DA LI PROROČKI SNOVI I VIĐENJA DOLAZE OD BOGA ILI OD ĐAVOLA: Evo šta kaže Crkva, a šta medicina

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
DA LI PROROČKI SNOVI I VIĐENJA DOLAZE OD BOGA ILI OD ĐAVOLA: Evo šta kaže Crkva, a šta medicina
Printscreen/YouTube, butsko.by, Freepik

Sveti oci upozoravaju, a medicina objašnjava: kako razlikovati pravu duhovnu viziju od opasne iluzije.

Neki ljudi tvrde da su imali snove ili viđenja u kojima im je Isus Hristos ili Presveta Bogorodica nešto poručila – ili su predvideli događaje iz budućnosti. Takva iskustva fasciniraju, ali istovremeno postavljaju duboko pitanje: da li su ova viđenja Božija poruka ili đavolja zabluda?

U pravoslavnoj tradiciji stav je jasan: vizije i otkrivenja su retka pojava i nisu cilj duhovnog života. Sveti Oci upozoravaju vernike da ne traže viđenja, već da neguju poniznost i čistotu srca.

Šta kažu Sveti Oci

Prepodobni Josif Isihast: „Šta govori Gospod? ‘Blago čistima srcem, jer će Boga videti’ (Mt. 5,8). Ne kaže: ‘Blago onima koji vide pojave, vizije, otkrivenja.’“

Prepodobni Siluan Atoski: „Kada plačemo i ponizimo dušu, Božija milost nas čuva, a ako ostavimo plač i poniznost, možemo se povesti za mislima ili vizijama. Ponizna duša nema vizija i ne želi ih, ali čistim umom moli se Bogu, dok sujetan um ne može biti čist od misli i maštarija, pa može čak doći do toga da vidi demone i razgovara s njima.“

Facebook/Пријатељи манастира Хиландара
Prepodobni Siluan Atonski

 

Prepodobni Amvrosije Optinski: „Vizije koje si imala i koje su ti se činile nisu istinite: vizija vaskrslog Gospoda, vizija Bogorodice i slično. Ne veruj snovima ni vizijama. Sve je to opasno i obmanjujuće i ne završava se dobrim ishodom.“

Prepodobni Paisije Svetogorac: „Ljudi podložni zabludi zamišljaju viđeno ili pročitano kako žele. Da bi im se pomoglo, potrebna je stalna duhovna kontrola, jer đavo stalno obmanjuje.“

Učenje Crkve je jasno: „Ne treba olako prihvatati vizije – čak i ako su od Boga. Gospod se raduje kada pokazujemo poniznost i ne poveravamo se lako onome što vidimo, jer On zna kako da nam prenese ono što želi, i bez viđenja.“

Sa stanovišta medicine: kada vizija postaje znak poremećaja

Da bi se tema sagledala i sa medicinske strane, konsultovan je psihoterapeut iz Minskog gradskog onkološkog centra i član Svetonikolskog bratstva, Andrej Butjko. On ističe da prava duhovna viđenja jesu retka, dok su razni psihički poremećaji mnogo češći. Takva stanja uglavnom se javljaju kod: osoba sa psihozama i kod ljudi sa demonstrativnim crtama ličnosti.

Kod psihoza dolazi do halucinacija – osoba vidi ono čega zapravo nema, ili doživljava iluzije, kada običan predmet dobija iskrivljeno značenje. To je ozbiljan poremećaj metabolizma mozga koji zahteva lečenje. Ako se primeni terapija, halucinacije prestaju, a zanemarivanje stanja može trajno oštetiti mozak.

butsko.by
 

 

Psihozu često prate poremećaji mišljenja, ponašanja i emocija, što okolini jasno ukazuje da nešto nije u redu. Često porodica ili zajednica dugo ne prepoznaje bolest i veruje da su u pitanju „nebeska viđenja“. Bolest može izazvati da bolesnik tvrdi da mu ikona namiguje, da čuje glasove ili vidi pokrete koje niko drugi ne primećuje.

U poređenju sa svetim jurodivima, čije ponašanje može delovati neobično, kod bolesti nema unutrašnje logike – ponašanje je haotično, praćeno strahom, poremećena je i struktura govora, logika mišljenja i emocije.

Demonstrativne ličnosti: kada mašta preuzima kontrolu

Drugi čest slučaj su ljudi sa demonstrativnim crtama ličnosti: teatralni, željni pažnje, površnih emocija i sugestibilni. Oni nisu bolesni, ali njihova percepcija može biti iskrivljena. Takve osobine nastaju kroz vaspitanje i formiranje karaktera, a mogu se ublažiti psihoterapijom i voljnim naporom.

„Ako osobu muče halucinacije – potrebno je da se obrati lekaru i leči. Ako su u pitanju karakterni problemi – treba naučiti da živi s njima i da se bori kroz pravoslavni duhovni podvig: smirenje, pokajanje, molitvu i duhovno rukovodstvo“, savetuje dr Butjko.

Pouka za vernike

Prava viđenja su retka, a traganje za njima može biti opasno. Duhovni život u pravoslavlju traži poniznost, molitvu i smirenje, a ne traženje senzacionalnih iskustava. Svesno prihvatanje svojih unutrašnjih borbi i traženje pomoći – bilo medicinske ili duhovne – vodi ka istinskoj sigurnosti i miru u veri.