Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.
U životu mnogih pravoslavnih vernika postoji dilema koja se često tiho postavlja, ali retko javno izgovara: Koliko dana pre i posle pričešća supružnici treba da se uzdržavaju od bračnih odnosa? Ova tema dotiče ne samo telesni, već i duboko duhovni život hrišćanskog braka, jer Svetoj Tajni Pričešća pristupa se sa strahopoštovanjem i čistotom srca i tela.
U potrazi za jasnim odgovorom, mnogi sveštenici i duhovnici upućuju vernike na pouke svetitelja. Jedan od njih je i Sveti Kozma Etolski, veliki prorok i učitelj pravoslavlja.
Uzdržanje pre Svetog Pričešća
Sveti Kozma Etolski kaže:
— „Vi, bračni, kada želite da se pričestite, treba da se uzdržavate, da budete u celomudrenoj uzdržanosti tri dana pre Svetog Pričešća.“
To znači da, ukoliko supružnici žele da pristupe Svetoj Čaši u nedelju, telesnih odnosa ne treba da bude u četvrtak, petak i subotu. Kako su sreda i petak ionako dani posta, uzdržanje u praksi počinje već od utorka.
Do utorka je, kako uči Sveti Kozma, bračni dodir dozvoljen, a potom sledi uzdržanje i molitvena priprema za susret sa Hristom kroz Svetu Tajnu Pričešća.
Foto: freepik,SPC,Wikipedia
Sveti Kozma Etolski kaže da bi supružnici trebalo da se uzdržavaju od bračnih odnosa tri dana pre i tri dana posle Svetog Pričešća
Uzdržanje posle Svetog Pričešća
Dilema se često javlja i u vezi sa danima nakon Pričešća. Sveti Kozma i ovde daje jasan odgovor:
— I posle pričešća bračni par treba da se uzdržava tri dana, to jest: u ponedeljak, utorak i sredu. Tek u četvrtak može ponovo doći do bračnog dodira, pod uslovom da neće ponovo pristupiti Svetoj Tajni.
Međutim, u svojoj pastirskoj brizi, Svetitelj dodaje i ovo:
— Ako jedan od supružnika ima teškoću da se uzdržava, neka makar jedan dan zadrži uzdržanje — dakle, ponedeljak.
Drugim rečima, ideal je trodnevno uzdržanje pre i posle Pričešća, ali Crkva pokazuje razumevanje za ljudsku slabost, pod uslovom da postoji iskrena pobožnost i trud.
Učenje Svetog Kozme Etolskog jasno pokazuje da telesna bliskost u braku nije greh — naprotiv, ona je dar od Boga. Ali kada supružnici žele da se pričeste, taj dar privremeno polažu pred Gospoda kroz uzdržanje i molitvu, kao čin poštovanja i pripreme srca za Svetinju nad svetinjama.
Sveti Kozma poručuje:
— Tri dana pre Svetog Pričešća — uzdržanje. Tri dana posle Svetog Pričešća — uzdržanje. A ako se ne može tri dana, onda makar jedan dan.
Uzdržanje kao duhovna priprema
Uzdržanje nije kazna, već duhovna priprema — vreme u kojem supružnici zajedno ulaze u dublju zajednicu sa Bogom. Kroz ovakvu pripremu, Svetoj Tajni pristupaju ne samo kao pojedinci, već kao jedno telo u Hristu.
„Blago onima koji čista srca pristupaju Gospodu, jer će Boga videti.“ (up. Mt. 5, 8)
Sveti Teofan nas podseća da je priča o pričešću mnogo dublja od same obredne radnje. Ona je u suštini poziv na najtešnje opštenje sa Gospodom, na zajedništvo sa njim, koje je početak i kraj našeg duhovnog života. Pričešće nas podseća da je sam Gospod izvor života, i da je to zajedništvo sa njim ono što nas istinski ispunjava i vodi ka spasenju. Ovaj proces nije samo istorijski događaj, već traje kroz sve vekove i biće prisutan u večnosti, jer je ta večna hranidba neophodna za duhovni život svih verujućih.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Nerukotvorenu ikonu Gospoda Isusa Hrista po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava spomendan Mučeništva Svetog Jovana Krstitelja, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.