MALO KO ZNA ZA OVO PRAVILO SPC: Osim samoubica, inovernih i nekrštenih, Crkva i ove ljude LIŠAVA OPELA!
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.
Izložba skulptura i prostornih instalacija „Placebo“ Milorada Miće Stajčića, održana od 20. do 28. septembra u Galeriji Asocijacije likovnih umetnika Zrenjanina (ALUZ), ponovo je uzburkala javnost — ne samo zbog scene pričešća koju prikazuje rad „Placebo“, već i zbog prisustva citata patrijarha Pavla „Budimo ljudi iako smo Srbi“ kao sastavnog dela postavke, što se jasno vidi na fotografiji izložbe koju je objavio portal vidovdan.info.
Ova fotografija pruža vizuelni dokaz da je čuveni citat integrisan u umetničku instalaciju kao deo poruke, a ne samo kao prateći komentar ili spoljni dodatak.
Samo delo „Placebo“ već je izazovno: Diznijevi likovi Šilja (kao sveštenik) i Daba (kao policajac) prikazani su u sceni primanja Svetog Pričešća, u kontekstu promišljanja odnosa duhovne i svetovne vlasti. Međutim, uz korišćenje citata patrijarha Pavla „Budimo ljudi iako smo Srbi“, koji je bio ispisan na zidu pored skulpture, a koji u hrišćanskom diskursu nosi moralnu težinu i duhovni autoritet, postavka dobija novi sloj simboličkog opterećenja.
Za vernike, činjenica da su reči duhovnog pastira — koje su mnogo puta izrečene u kontekstu moralnog i duhovnog vaspitanja — iskorišćene u delu koje uključuje scenu doživljenu kao izrugivanje Svete Tajne, predstavlja duboku zlonameru, a ne samo umetničku provokaciju.
Ranije se moglo nagađati o ulozi citata u samoj postavci, ali zahvaljujući fotografiji sa izložbe, jasno je: poruka „Budimo ljudi iako smo Srbi“ jeste deo umetničkog rada. To menja ton celokupne interpretacije — i same postavke i reakcija publike — jer više ne govorimo samo o simboličkim dvosmislenostima, već o jasnom umetničkom izboru.
Kada se svetotajina kao što je Sveto Pričešće prikazuje simbolično ili satirično, većina vernika smatra da je pređena granica. A kada se tome pridruži citat duhovne figure, čije su reči vekovni poziv na pobožnost i ljudskost, tada umetnička postavka dobija dublju i oštriju kontroverzu.
Na taj način, umetnik nije samo kroz scenu pričešća izazvao spor, već i kroz upotrebu duhovnog autoriteta, što dodatno pojačava utisak namerne provokacije.
Stajčić je još 2015. godine objašnjavao da je rad inspirisan njegovim ličnim sporom sa Crkvom oko restitucije imovine, što je on naveo kao osnovu za preispitivanje odnosa između svetovne i duhovne vlasti. U ovom kontekstu, uključivanje citata patrijarha Pavla može se posmatrati kao svojevrsni retorički udar na najpoštovanije reči duhovnog pastira, čime se dodatno zaoštrava umetničko „preispitivanje“.
Sada kada je jasno da je citat patrijarha Pavla bio deo postavke, reakcije vernika dobijaju još veću težinu — nije reč samo o interpretaciji, već o suočavanju sa direktnom umetničkom porukom.
Umetnost može i treba da provocira, ali kada poseže za simbolima koji pripadaju sferi vere — i za rečima duhovnih vođa — tada deo javnosti to ne vidi kao dijalog, već kao otvoreno ismevanje svetinje.
Za pravoslavne hrišćane, svetotajinski život ostaje nedodirljiv, a prisvajanje reči koje nose pastirski i duhovni autoritet u kontekstu doživljenom kao uvreda — predstavlja duboku ranu.
Marko Princ, član parohije napadnutog Sabornog hrama, tvrdi da se iza razbijenog vitraža ne krije samo nasilje na ulici, već i nevidljivi sukob koji deli ljude, gradove i vere i koji, kako kaže, ima svoju jasnu duhovnu logiku.
U crkvi Sabora srpskih svetitelja oštećene ikone na časnom prestolu na Pobusani ponedeljak, policija obavila uviđaj dok se čeka odgovor ko stoji iza ovog bogohilnog čina.
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Nakon uznemirujućih tvrdnji o stanovima, poslovnim zgradama i promeni izgleda Svetosavskog platoa, SPC se oglasila saopštenjem koje razdvaja urbanističke planove od onoga što predstavlja stvarni interes Crkve.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.