Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Na praznik Svetog Josifa Temišvarskog, nebeskog pokrovitelja Eparhije temišvarske, svečano je obeležen veliki jubilej – osam vekova postojanja manastira Bazjaša, jedne od najstarijih srpskih svetinja na tlu današnje Rumunije. Ova svetinja, čiji koreni sežu u doba Svetog Save i kralja Stefana Prvovenčanog, nastavlja da sija kao duhovni i kulturni bedem srpskog naroda u Dunavskoj klisuri.
Liturgijsko sabranje u čast jubileja
Svetu arhijerejsku liturgiju služili su mitropoliti banatski Nikanor i budimski i temišvarski Lukijan, uz sasluženje brojnog sveštenstva više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve. Molitveno učešće uzeli su vernici i monaštvo iz Eparhije temišvarske, ali i gosti iz Srbije, Rumunije i drugih zemalja.
Foto: SPC
Doček vladike Lukijana i vladike Nikanora
Liturgijsko blagoljepije upotpunili su hor Saborne crkve iz Temišvara, kao i pojci iz Velikog Semikluša i Stare Moldave. Tokom bogosluženja pročitana je i arhipastirska poruka Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, u kojoj je istaknut značaj ovog jubileja za očuvanje duhovnog i kulturnog identiteta Srba u Rumuniji.
– Manastir Bazjaš je živi svedok vekovnog prisustva srpskog naroda u ovim krajevima i njegovih dubokih svetosavskih korena – poručio je Patrijarh.
Foto: SPC
Vladike u porti manastira Bazjaš
Jubilarna povelja – svedočanstvo jednog vremena
Po završetku liturgije osvećen je slavski kolač u čast Svetog Josifa Temišvarskog, a mitropolit Lukijan uručio je posebnu jubilarnu povelju povodom 800 godina manastira. Kako je naglašeno, ovakvi akti nisu puka simbolika, već duhovni i istorijski pečat, svedočanstvo o misiji i trajanju svetinje kroz vekove.
Počasni gosti i sabor srpskog folklora
Svojim prisustvom svečanosti su uveličali Njegovo Kraljevsko Visočanstvo princ Nikolaj od Rumunije, generalni konzul Srbije u Temišvaru Ivana Jakšić Matović, kao i predstavnici srpskih organizacija i lokalnih vlasti.
Foto: SPC
Svetu liturgiju služili su motropoliti banatski Nikanor i budimljanski Lukijan
Posle liturgijskog sabranja usledio je bogat kulturno-umetnički program: prazničnu svetosavsku besedu o manastiru Bazjašu održao je protojerej-stavrofor Miodrag Popović, a zatim je organizovan Sabor srpskog folklora u izvođenju kulturno-umetničkih društava iz Srbije i Rumunije. Posebnu radost izazvao je nastup KUD-a „Biseri“ iz Velikog Semikluša.
Na slavskoj trpezi princ Nikolaj održao je zdravicu i preneo pozdrave svog kuma, princa-naslednika Filipa Karađorđevića, naglašavajući značaj očuvanja vere i tradicije.
Manastir Bazjaš osnovan je u XIII veku, u doba Svetog Save i kralja Stefana Prvovenčanog, kada je ugarskim prestolom vladao kralj Andrija II. Od tada do danas, ova svetinja predstavlja duhovni stub i čuvar srpskog identiteta u Dunavskoj klisuri.
Jubilej od 800 godina nije samo podsećanje na prošlost, već i potvrda snage vere i istrajnosti jednog naroda. Manastir nastavlja da sija kao svetionik pravoslavlja i duhovne povezanosti, čuvajući poruku generacijama koje tek dolaze.
Od tihog monaškog postriga u manastiru Krupi do vođenja eparhije u kojoj su nikli deseci novih hramova – mitropolit banatski Nikanor obeležio jubilej koji otkriva priču života posvećenog Bogu i narodu.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
U kripti Hrama Svetog Save sabrali su se arhijereji, sveštenstvo i vernici, dok je patrijarh Porfirije poručio da monaštvo nije bekstvo od sveta, već put ka slobodi u Hristu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je svečanu liturgiju i uputio poruke koje su dirnule prisutne, ističući vekovnu tradiciju i duhovnu snagu drevne svetinje.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.