Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Manastir Svetog apostola i jevanđelista Marka u Lorejnu, koji pripada Eparhiji novogračaničko-srednjezapadnoameričkoj, mnogo je više od običnog svetog mesta. To je duhovni centar i mirna luka za sve one Srbe rasute daleko od rodnog ognjišta, koji veru i tradiciju prenose sa ljubavlju i predanošću. U prelepom vrtu, pažljivo negovanom rukama vernika, manastir stoji kao trajni znak njihove privrženosti pravoslavlju i duboke veze sa Srbijom.
Reči teško mogu da uhvate celokupan doživljaj koji prati svaki ulazak u ovaj hram. Duhovna toplina liturgijskog sabranja omogućava vernicima da prodube svoj pogled u nevidljivo i da njihove duše podrhtavaju u skladu sa lepotom Božije tvorevine. Ova svetinja postaje izvor snage i vere utkane kroz vekove u narodu rasutom širom sveta, koji večito čuva sećanje na svoje svete pretke i svetitelje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Longin
Duhovna radost zajedništva
Desete nedelje po Duhovima, ovaj manastir je odzvonio u slavu dolaska mitropolita srednjezapadnoameričkog Longina. Njegov dolazak dočekan je sa radošću i poštovanjem od strane arhimandrita Leontija, sveštenstva i đakonstva iz Klivlenda.
Mitropolit Longin služio je svetu liturgiju, a sasluživali su protojerej-stavrofor Mijoljub Mile Matić, starešina hrama Svetog Save na Brodvju Hajtsu u Klivlendu; protojerej Dragan Goronjić, arhijerejski namesnik klivlendski iz hrama Svetog Dimitrija u Akronu; sveštenik Miljan Aleksić iz Eparhije zapadnoameričke; protonamesnik Goran Mićić iz hrama Svete Trojice u Kragujevcu, kao i protođakoni Milovan Gogić i Ljubiša Mitrović, te đakon Momir Tojagić.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Longin
Lomljenje slavskog kolača
Posebno dirljiv trenutak bilo je lomljenje slavskog kolača, koje je mitropolit obavio sa služaocima i kumovima – porodicom Stojanović iz Klivlenda, Daliborom i Anom, zajedno sa njihovim sinovima Veljkom, Lazarom i Ivanom. Ovaj čin potvrđuje neprekidnu nit zajedništva i ljubavi u veri.
Litijski hod, pomen vojvodi i sećanje na heroje Ravnogorskog pokreta
Nakon službe, litijski hod vodio je vernike do biste vojvode i mučenika Dragoljuba Mihajlovića, gde je služen pomen ovom velikom srpskom generalu i vojnicima Ravnogorskog pokreta, čije žrtve ostaju duboko ukorenjene u kolektivnoj svesti naroda.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Mitropolit Longin uručio arhimandritu Leontiju orden Svetog Mardarija, najviše priznanje Eparhije
Beseda i orden
Vladika Longin u svojoj besedi podvukao je dubinu pravoslavnog zajedništva:
– Kad god se okupimo na službi, bilo da je nedelja, praznik ili jubilej, svedočimo o neizmernoj Božijoj ljubavi prema ljudskom rodu. Bog je čoveka stvorio iz ljubavi i pažljivo vodi računa o svakom svom stvorenju, a naročito o čoveku, koji zauzima najviše mesto u stvaranju. Apostol Pavle nas naziva braćom Hristovom. On je prvi brat, a mi smo braća uz Njega – besedio je vladika Longin I dodao:
– Molimo se za zdravlje svojih porodica, za blagoslove i za naše preminule drage, za sve one koji su svojim trudom i ljubavlju stvorili ovu svetinju, za vojvodu Dragoljuba i njegove vojnike, za našeg mitropolita Irineja koji je blagoslovio izgradnju manastira, za protu Đuru Maerlea koji je rukovodio radovima, i za sve koji počivaju u ovom svetom mestu. Molitva za pokojnike održava ih u životu, jer ljubav prema njima traje i posle rastanka. Bog nije Bog mrtvih, već živih, svi su za Njega živi.
Vrhunac svečanosti bio je trenutak kada je mitropolit Longin uručio arhimandritu Leontiju orden Svetog Mardarija, najviše priznanje Eparhije, povodom pedesetpet godina monaškog života. Put arhimandrita Leontija, koji je započeo u manastiru Orahovici u Slavoniji, a nastavio u Americi, posebno u manastiru Svetog apostola Marka, primer je predanosti i neumornog rada na očuvanju vere i tradicije.
Ova slava predstavlja duboku duhovnu obnovu i podsećanje na neprekidnu vezu sa korenima i domovinom. Manastir Svetog apostola Marka ostaje svetionik pravoslavlja u Americi, mesto gde se čuva i neguje plamen vere za buduće generacije Srba u rasejanju.
Arhiepiskop novogračaničko-čikaški i mitropolit srednjezapadnoamerički govori o tome zašto jubilej ove svetinje nadomak Čikaga nije samo sećanje na prošlost, već poziv da nastavimo delo Svetog Mardarija i sačuvamo duhovno sidrište srpskog naroda u tuđini.
Dok Zapad traži smisao u promenama i modernizaciji, mladići sa juga Sjedinjenih Američkih Država pronalaze duboku duhovnu slobodu i zajedništvo u drevnoj Crkvi koja čvrsto stoji na svetootačkim vrednostima i ne podleže prolaznim trendovima.
Specijalni predstavnik ruskog predsednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom govori o tome kako praznik milosrđa i pomirenja unosi posebnu simboliku u ovaj istorijski sastanak.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Povodom stogodišnjice osvećenja crkve, u Lorejnu je služena arhijerejska liturgija koja je okupila Srbe i pravoslavne vernike sa svih strana kontinenta, slaveći vek postojanja hrama, bogatu istoriju i neprekinuti duhovni život koji se čuva kao najveće blago.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.