DA LI SE MOŽE PALITI SVEĆA ZA NEČIJU DUŠU NA TUĐEM GROBU: Sveštenik objasnio da li ovo ima efekta
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Paljenje sveća jedan je od najprepoznatljivijih činova u pravoslavnom hramu, ali i jedan od najdubljih simbola vere.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Ipak, iako je taj čin svakodnevan i blizak vernicima, mnogi se i dalje pitaju šta zapravo znači paljenje sveće, zašto je palimo i da li postoje pravila kojih treba da se pridržavamo.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hrista kao svetlost sveta. Njen plamen podseća na svetlost vaskrsenja, na pobedu života nad smrću i na nadu koja ne prestaje ni onda kada se oprostimo od svojih najmilijih. Kada palimo sveću, mi time ispovedamo veru i molimo se da Gospod obasja put onima za koje se molimo, ali i nama samima.
Vosak koji se topi dok sveća gori podseća na žrtvu i na potrebu da i mi sami budemo spremni na ljubav, praštanje i dobra dela. Sveća nije "običaj radi običaja", niti formalnost – ona je spoljašnji znak unutrašnje molitve.
Bez molitve, plamen je samo plamen; sa molitvom, on postaje simbol žive veze između čoveka i Boga.
Upravo tu se javlja i jedno od najčešćih pitanja vernika: koliko osoba može da se pomene prilikom paljenja jedne sveće? Da li postoji "propisan" broj imena?
Ova dilema posebno je izražena pred sutrašnje Zadušnice, kada mnogi idu na groblja, ali i u crkve sa dugim spiskovima dragih pokojnika koje žele da pomenu.
Teolog Aleksandar Đurđević daje jasan odgovor na ovu nedoumicu:
- Ako ste mislili da ću vam reći tačan broj imena, prevarili ste se. Zaista nije bitno koliko ćete imena spomenuti kad palite jednu sveću. Najbitnije je da molitva bude iskrena i iz srca. Sećamo se određenih ličnosti, pominjemo njihova imena i molimo se Bogu za njih - kaže Aleksandar Đurđević.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati. Ukoliko nemate preslavu, a želite da proslavljate još nekog sveca, pored svoje krsne slave, slobodno se obratite svešteniku. Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično, ističe Đurđević. Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
DA LI SE MOŽE PALITI SVEĆA ZA NEČIJU DUŠU NA TUĐEM GROBU: Sveštenik objasnio da li ovo ima efekta
ŠTA JE PRESLAVA I PO ČEMU SE RAZLIKUJE OD KRSNE SLAVE: Teolog objasnio da li je moraju svi imati, kako se bira i obeležava
KAKO SE OBELEŽAVA SLAVA KADA UMRE BLIZAK ČLAN PORODICE: Teolog sve objasnio, ključna razlika je u jednoj stvari
ŠTA URADITI SA STARIM IKONAMA KADA ŽELIMO DA IH ZAMENIMO NOVIM: Teolog o onome što malo vernika zna, a još manje čini
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene.
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Mi, naglašava otac Ljubo, ne služimo bogu vatre!
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.