Ukoliko nemate preslavu, a želite da proslavljate još nekog sveca, pored svoje krsne slave, slobodno se obratite svešteniku.
U srpskoj pravoslavnoj tradiciji krsna slava zauzima posebno mesto – ona je stub porodičnog identiteta i sećanja na pretke. Gotovo svako zna šta slava predstavlja, kako se obeležava i zbog čega se prenosi sa kolena na koleno.
Ipak, mnogo je manje poznat pojam preslave, koji neki domaćini takođe slave, a koji se neretko meša sa seoskim slavamа ili lokalnim litijama, a nekada i sa samom krsnom slavom.
Da preslava nije isto što i krsna ili seoska slava i kakvo je njeno mesto u tradiciji, pojasnio je teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević, koji kaže da preslavu ne obeležavaju svi i da ona nije podjednako zastupljena u svim krajevima Srbije.
Printscreen/Youtube/Republika News
Teolog Aleksandar Đurđević
Teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević je objasnio šta je preslava i kako se ona bira:
- Preslava je naziv za manju slavu, odnosno obeležavanje praznika koji je u vezi sa porodičnom krsnom slavom, ali nije nužno. Na primer, moja porodična krsna slava je Đurđevdan 6. maja, a preslavljamo Đurđic 16. novembra. Na Đurđic se desilo nešto vezano za Svetog Georgija, a to je da su mu mošti prenesene iz Nikomidije u Lidu Palestinsku gde je u vreme cara Konstantina sazidan hram i tada je bilo osvećenje.
On kaže da preslavu nemaju svi i nije svuda zastupljena.
shutterstock_kizaru43
Za preslavu se takđe spremaju i slavko žito i kolač, ali se ona slavi samo u krugu porodice
- Preslava može biti vezana i za proslavljanje nekog drugog svetitelja koji je značajan porodici. Ukoliko se na taj dan desilo nešto značajno za porodicu, primera radi, izbavljenje od smrti ili neke nesreće, porodica iz duboke zahvalnosti proslavlja svetitelja. Odnosno, taj dan odlazi u crkvu, na liturgiju, donosi kolač, žito... I preslava se obično obeležava u krugu porodice, bez velike pompe, slavlja, skromno...
Ukoliko nemate preslavu, a želite da proslavljate još nekog sveca, pored svoje krsne slave, slobodno se obratite svešteniku.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Nikifora po starom kalendaru, dok pomesne crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Otkriće moštiju svetih mučenika u Evgeniji. Katolici proslavljaju Katedru Svetog Petra, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.