U dubokom tumačenju jerej Ruske pravoslavne crkve otkriva nevidljivu istoriju anđela i smisao njihove borbe za dobro.
U danu kada Crkva proslavlja sve bestelesne nebeske sile i pred nas iznosi lik Arhangela Mihaila, mnogi vernici ponovo se podsećaju da svet nije samo ono što vidimo. Iznad naših pogleda postoji drugi poredak postojanja – svet svetlosti, vernosti i slobode, ali i svet koji je jednom doživeo prvi potres pobune. O tome – o stvaranju anđela, padu Lucifera i pobedi Arhangela Mihaila govori otac Jevgenij Murzin, jerej Ruske pravoslavne crkve, čije reči otkrivaju dubinu duhovne stvarnosti pred kojom čovek ne može ostati ravnodušan.
Otac Jevgenij podseća da je nekada, pre nego što su postali svetlost, zvezde, čovek i samo vreme, Bog stvorio drugi svet, nevidljiv, duhovni. To je bio svet, kaže on, ispunjen slavom Tvorca i naseljen anđelima, umnim i bestelesnim bićima stvorenim da služe i slave Boga, da budu odraz Njegove svetlosti.
Foto: Pixabay
Arhangel Mihailo
U tom svetu svaki anđeo imao je svoju ulogu, meru slave i svoje mesto pred Bogom. Ali među njima je postojao jedan koji je zasijao snažnije od ostalih — Lucifer, jutarnja zvezda. Otac Jevgenij ističe da je upravo u njemu ponikla prva pomisao koja vodi u propast:
- Uzoholio se i poželeo da bude kao Bog. Nije hteo da odražava Božju svetlost, nego da sija sopstvenim sjajem - kaže otac Jevgenij.
Njegovo uzdizanje opisano je i u rečima proroka Isaije: "Popeću se na nebo, iznad zvezda Božjih podići ću presto svoj... biću kao Svevišnji."
Luciferov pad i početak pobune
- U trenutku kad se odvojio od Boga, suština Lucifera se izmenila - kaže otac Jevgenij. Ljubav je postala samoljublje, zahvalnost – zavist, a slava – prazna želja za vlašću. Njegova gordost povukla je za sobom i druge anđele, jer zlo nikada ne ostaje usamljeno. Tako se pokrenula pobuna.
Suprotstavljanje zlu nije počelo oružjem niti silom, već svedočanstvom vernosti. Upravo ovde na scenu stupa Arhangel Mihailo, čije ime znači: „Ko je kao Bog?“ – rečima koje su same po sebi srušile Luciferovu laž.
- To nije bilo pitanje, nego svedočanstvo vernosti Stvoritelju i osuda Luciferove gordosti - objašnjava sveštenik.
Tada započinje „velika nebeska borba, poznata iz Svetog Predanja. No, kako ističe otac Jevgenij, pobeda anđela nije izvojevana mačem sa ikona, već silom vernosti i zajedničarenja sa Izvorom svetlosti, dobra i ljubavi.
Nakon pobune, Lucifer je zbačen s neba i postao Sotona - protivnik.
- Bio je bačen u Ad, u dubine bezdana - podseća otac Jevgenij. Njegovi sledbenici postali su duhovi zlobe podnebesja, kako ih opisuje apostol Pavle.
Da li se demoni mogu pokajati? To je pitanje koje mnoge muči. Otac Jevgenij odgovara rečima Svetih Otaca: ne mogu.
Poziva se na učenje prepodobnog Jovana Damaskina: „Za anđele je pad ono što je za ljude smrt. Nakon pada za njih nema pokajanja, kao što ni za ljude nema pokajanja posle smrti.“
Razlog je u njihovoj prirodi. Anđeli su čisto duhovna bića i nemaju unutrašnje kolebanje.
- Kada anđeo izabere, izabere zauvek. Zato jedni ostaju u svetlosti, a drugi u tami. Demoni se ne kaju ne zato što im Bog ne bi oprostio, nego zato što u njima više ne postoji želja za dobrim - dodaje otac Jevgenij, prenosi portal foma.ru.
Foto: Pixabay
Arhangel Mihailo
Zašto je Arhangel Mihailo vojvoda svetlosti?
U završnici, otac Jevgenij podseća zašto Crkva posebno poštuje Arhangela Mihaila: zbog njegove vernosti, čistote i neustrašive ljubavi prema Bogu. On je nebeski vojvoda ne zato što ratuje, već zato što stoji čvrsto, postojano, nepokolebljivo - pred zlom koje pokušava da zauzme mesto koje mu ne pripada.
Kada proslavljamo Sabor Arhangela Mihaila i ostalih bestelesnih sila, pozvani smo da se setimo još nečega: da borba anđela nije samo događaj iz davnine. Ona se nastavlja tiho, neprimetno, ali neumorno u svakom ljudskom srcu.
Kako se nebeska borba nastavlja u životu svakog čoveka?
Jer, kako kaže otac Jevgenij, možda je čitava istorija čovečanstva samo produžetak te prve velike borbe - borbe između vernosti i pobune, svetlosti i tame. A izbor pred kojim su nekada stajali anđeli, danas stoji pred svima nama.
Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božjoj.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Zašto se u jednom tekstu Svetog pisma govori o trenutnom uznesenju, a u drugom o četrdeset dana, i kako je Luka od ovog događaja oblikovao jednu od najvažnijih teoloških priča hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Kristofora Magelanškog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.