U dubokom tumačenju jerej Ruske pravoslavne crkve otkriva nevidljivu istoriju anđela i smisao njihove borbe za dobro.
U danu kada Crkva proslavlja sve bestelesne nebeske sile i pred nas iznosi lik Arhangela Mihaila, mnogi vernici ponovo se podsećaju da svet nije samo ono što vidimo. Iznad naših pogleda postoji drugi poredak postojanja – svet svetlosti, vernosti i slobode, ali i svet koji je jednom doživeo prvi potres pobune. O tome – o stvaranju anđela, padu Lucifera i pobedi Arhangela Mihaila govori otac Jevgenij Murzin, jerej Ruske pravoslavne crkve, čije reči otkrivaju dubinu duhovne stvarnosti pred kojom čovek ne može ostati ravnodušan.
Otac Jevgenij podseća da je nekada, pre nego što su postali svetlost, zvezde, čovek i samo vreme, Bog stvorio drugi svet, nevidljiv, duhovni. To je bio svet, kaže on, ispunjen slavom Tvorca i naseljen anđelima, umnim i bestelesnim bićima stvorenim da služe i slave Boga, da budu odraz Njegove svetlosti.
Foto: Pixabay
Arhangel Mihailo
U tom svetu svaki anđeo imao je svoju ulogu, meru slave i svoje mesto pred Bogom. Ali među njima je postojao jedan koji je zasijao snažnije od ostalih — Lucifer, jutarnja zvezda. Otac Jevgenij ističe da je upravo u njemu ponikla prva pomisao koja vodi u propast:
- Uzoholio se i poželeo da bude kao Bog. Nije hteo da odražava Božju svetlost, nego da sija sopstvenim sjajem - kaže otac Jevgenij.
Njegovo uzdizanje opisano je i u rečima proroka Isaije: "Popeću se na nebo, iznad zvezda Božjih podići ću presto svoj... biću kao Svevišnji."
Luciferov pad i početak pobune
- U trenutku kad se odvojio od Boga, suština Lucifera se izmenila - kaže otac Jevgenij. Ljubav je postala samoljublje, zahvalnost – zavist, a slava – prazna želja za vlašću. Njegova gordost povukla je za sobom i druge anđele, jer zlo nikada ne ostaje usamljeno. Tako se pokrenula pobuna.
Suprotstavljanje zlu nije počelo oružjem niti silom, već svedočanstvom vernosti. Upravo ovde na scenu stupa Arhangel Mihailo, čije ime znači: „Ko je kao Bog?“ – rečima koje su same po sebi srušile Luciferovu laž.
- To nije bilo pitanje, nego svedočanstvo vernosti Stvoritelju i osuda Luciferove gordosti - objašnjava sveštenik.
Tada započinje „velika nebeska borba, poznata iz Svetog Predanja. No, kako ističe otac Jevgenij, pobeda anđela nije izvojevana mačem sa ikona, već silom vernosti i zajedničarenja sa Izvorom svetlosti, dobra i ljubavi.
Nakon pobune, Lucifer je zbačen s neba i postao Sotona - protivnik.
- Bio je bačen u Ad, u dubine bezdana - podseća otac Jevgenij. Njegovi sledbenici postali su duhovi zlobe podnebesja, kako ih opisuje apostol Pavle.
Da li se demoni mogu pokajati? To je pitanje koje mnoge muči. Otac Jevgenij odgovara rečima Svetih Otaca: ne mogu.
Poziva se na učenje prepodobnog Jovana Damaskina: „Za anđele je pad ono što je za ljude smrt. Nakon pada za njih nema pokajanja, kao što ni za ljude nema pokajanja posle smrti.“
Razlog je u njihovoj prirodi. Anđeli su čisto duhovna bića i nemaju unutrašnje kolebanje.
- Kada anđeo izabere, izabere zauvek. Zato jedni ostaju u svetlosti, a drugi u tami. Demoni se ne kaju ne zato što im Bog ne bi oprostio, nego zato što u njima više ne postoji želja za dobrim - dodaje otac Jevgenij, prenosi portal foma.ru.
Foto: Pixabay
Arhangel Mihailo
Zašto je Arhangel Mihailo vojvoda svetlosti?
U završnici, otac Jevgenij podseća zašto Crkva posebno poštuje Arhangela Mihaila: zbog njegove vernosti, čistote i neustrašive ljubavi prema Bogu. On je nebeski vojvoda ne zato što ratuje, već zato što stoji čvrsto, postojano, nepokolebljivo - pred zlom koje pokušava da zauzme mesto koje mu ne pripada.
Kada proslavljamo Sabor Arhangela Mihaila i ostalih bestelesnih sila, pozvani smo da se setimo još nečega: da borba anđela nije samo događaj iz davnine. Ona se nastavlja tiho, neprimetno, ali neumorno u svakom ljudskom srcu.
Kako se nebeska borba nastavlja u životu svakog čoveka?
Jer, kako kaže otac Jevgenij, možda je čitava istorija čovečanstva samo produžetak te prve velike borbe - borbe između vernosti i pobune, svetlosti i tame. A izbor pred kojim su nekada stajali anđeli, danas stoji pred svima nama.
Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božjoj.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.