U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
U trenutku kada vernici dobijaju priliku da se poklone Pojasu Presvete Bogorodice, Hram Svetog Save postaje mesto posebne sabranosti, gde se susreću hiljade ljudi, ali i strogo uređen poredak kretanja koji pomaže da sve protekne dostojanstveno i mirno.
Nakon Spasovdanske litije, ova svetinja će biti izložena u hramu, a očekuje se veliki broj vernika. Zato je unapred jasno određen način ulaska, kretanja i poklonjenja, kako bi svako imao priliku da pristupi bez gužve i zadržavanja.
Raspored kretanja vernika u hramu
Pojas Presvete Bogorodice biće postavljen u posebno ograđen i obezbeđen prostor u centralnom delu Hrama Svetog Save. Vernici će ulaziti na zapadni, glavni ulaz, a zatim se raspoređivati sa leve i desne strane tog prostora.
Na taj način formira se protočan red koji omogućava da se svi kreću bez zastoja. Visoki gosti, hor i kadetski ešaloni biće smešteni oko soleje hrama.
Nakon molebna i obraćanja patrijarha, vernicima će biti omogućeno da priđu i celivaju svetinju. Izlazak će biti organizovan preko severnih vrata, gde će se deliti platnene trakice osvećene na Pojasu.
Foto: SPC
Protojerej Đorđe Stojisavljević
Kako se pravilno pristupa svetinji
Kako je naglašeno, hram će biti otvoren dok god bude vernika, sve dok i poslednji ne obavi poklonjenje. Dežurni sveštenici i službe biće prisutni kako bi se očuvao red i molitvena tišina.
Protojerej Đorđe Stoisavljević istakao je da je važno da se sve odvija bez zadržavanja i u sabranosti:
- Svako ko želi moći će da priđe svetinji. Hram će biti otvoren koliko bude potrebno, dok i poslednji vernik ne bude došao na red. Molimo narod da se bez zadržavanja i u molitvenom miru pokloni Časnom pojasu. Uobičajeno je da se prekrstimo, poklonimo, celivamo svetinju i odmah potom nastavimo dalje, kako bi i drugi mogli da priđu - istakao je otac Đorđe na konferenciji za medije.
Foto: SPC
Sam čin poklonjenja
Prilikom prilaska svetinji vernici staju u red bez razgovora i bez žurbe. Pre nego što priđu, prekrste se dva puta. Zatim sledi blagi poklon, celivanje svetinje, pa još jednom prekrštavanje i naklon po odstupanju.
Tokom tog trenutka, vernici u sebi mogu izgovoriti kratku molitvu: "Presveta Bogorodice, spasi nas".
Smisao reda i tišine u hramu
Ovakav raspored i pravila ne postoje da bi ograničili pristup, već da bi omogućili da što više ljudi na dostojanstven način dođe do svetinje. Red u kretanju zapravo čuva ono najvažnije - molitveni mir.
Svaki vernik ima svoj trenutak pred Pojasom, ali taj trenutak ne traje samo za njega. On se završava u trenutku kada se otvori prostor za onoga ko dolazi iza.
Na kraju, poklonjenje Pojasu Presvete Bogorodice nije samo prolazak kroz red. To je kratak, ali snažan susret sa svetinjom, u kojem se lična molitva i zajednički poredak susreću u istoj tišini.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.
Detaljan plan kretanja litije od Vaznesenjskog hrama do Hrama Svetog Save, uz privremene obustave i izmene u saobraćaju, uz očekivano prisustvo velikog broja učesnika i prolazak kroz najprometnije gradske ulice.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Emilijana Ispovednika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Tadej. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Pija X, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.