Između tišine misli i vidljivih posledica ljudskog delanja otvara se prostor u kome, prema učenju Vladike Nikolaja, zlo dobija svoj oblik i tok. Upravo toj unutrašnjoj zakonitosti posvećena je današnja beseda objavljena na portalu religija.rs, u kojoj se razotkriva kako ono što čovek nosi u sebi ne ostaje zatvoreno, već postaje plod koji se vremenom pokazuje.
Polazeći od svedočanstva iz Knjige proroka Jeremije, vladika Nikolaj Velimirović u besedi za četvrtak 6. sedmice po Vaskrsu ukazuje da se koren zla ne skriva u spoljašnjim okolnostima, već u mislima koje čovek prihvata i neguje. U toj duhovnoj logici, misao nije nevažan prolazni trenutak, već početak svega što kasnije dobija svoju težinu i posledice. Beseda zato ne ostaje samo na opomeni, nego otvara pitanje unutrašnje budnosti i odgovornosti prema onome što se u čoveku rađa pre svake reči i svakog dela.
Beseda o zlu kao plodu misli ljudskih
"Čuj, zemljo, evo ja ću pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje riječi, i odbaciše zakon moj." (Jerem. 6, 19)
Vidite li, braćo, gde raste i gde sazreva zlo? Ne u krilima Božjim nego u mislima ljudskim. U misli ljudske zlo biva posejano od sile demonske, ili od strasti telesnih. U mislima ljudskim zlo raste, i grana se, i razmnožava se, i cveta, i lista, i najzad plodove pokazuje. Blagovremeno Bog opominje ljude da se trgnu od zlih misli svojih, kako zlo ne bi sazrelo u duši ljudskoj i donelo gorke i smrtonosne plodove svoje. Blagovremeno opomenu Bog Kaina, no Kain ne hte čuti opomenu, nego pusti da zla pomisao na brata donese zao plod, bratoubistvo.
Koje su misli zle? Sve one koje idu nasuprot zakonu Božjem, reči Božjoj. Zle misli su samovoljni zakon čovečji, koji čovek samome sebi propisuje mimo i nasuprot zakonu Božjem. Ako li je pak čovek odlučno rešen da se drži zakona Božjeg, zle misli su tada nemoćne kao senke, koje se brzo pojavljuju, no isto tako brzo i iščezavaju. Tada je čovek gospodar nad mislima svojim, jer oseća Boga kao gospodara nad sobom. Tada je zakon Božji zakon, a zle misli ljudske ništa.
Evo, ja ću pustiti zlo na ovaj narod, govori Gospod. Kakvo zlo? Plod misli njihovijeh. To jest: ja ću dopustiti samo da požnju ono što su posejali i odnegovali; jer zlo niti je Moje seme, niti Moja žetva. Zlo koje ću ja pustiti na bezakone ljude jeste plod misli njihovih. Po mislima svojim trebalo je oni da cene kakvo će ih zlo snaći, kao što sejač po semenu ceni šta će imati da žanje.
O Gospode krotki i nezlobni, spasi nas od našeg sopstvenog zla koje smo sami u sebi odnegovali. Otkloni zle plodove zloga useva, molimo Ti se. I pomozi nam da počupamo zlo seme iz duše svoje. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
U besedi za sredu šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o unutrašnjoj borbi čoveka i tajni zbog koje se, kako upozorava, životne blagodeti povlače pred navikama koje razaraju dušu.