"KAD SAM SLAB, ONDA SAM SILAN": Vladika Nikolaj otkriva gde leži skrivena snaga o kojoj većina ne razmišlja
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Kada se poverenje čoveka odvoji od živog Boga i preusmeri ka stvarima koje prolaze i troše se, u duhovnom smislu nastaje lom koji vladika Nikolaj Velimirović naziva – preljubom. U njegovoj besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu, kroz sliku idolopoklonstva kao neverstva, otvara se pitanje koliko je savremeni čovek zaista ostao veran onome što ispoveda, a koliko je svoje srce predao „bogovima” od kamena, drveta, zlata i sopstvenih želja, zaboravljajući da se duhovna vernost ne meri rečima, nego izborima kojima se svakodnevno okreće.
"Juda kao i Izrailj oskvrni zemlju, jer činjaše preljubu s kamenom i s drvetom." (Jerem. 3, 9)
Kakva je to preljuba koju učiniše Izrailj i Juda (tj. narod izrailjski i judejski) s kamenom i s drvetom? To je poklonjenje idolima od kamena i drveta. No, pre ovoga greha učiniše jedan drugi, naime: odvratiše se od poklonjenja Bogu pravome, Bogu živome i jedinome. Zašto se njihovo idolopoklonstvo naziva preljubom? Zato što su bili vezani prvom ljubavlju za Boga pravoga, za Boga živoga i jedinoga, pa su posle izneverili tu ljubav i predali se srcem tuđim idolima od kamena i drveta. Zato Gospod naziva njihovo idolopoklonstvo preljubom.
Da li je ovaj ukor Božji bio zaslužen samo u ono staro vreme, a ne i u naše, i samo od Izrailja i Jude, a ne i od hrišćana? Nažalost, ovaj ukor Božji potpuno je zaslužen i danas od mnogih hrišćana. U kome je god ohladnela ljubav prema Bogu pravome, Bogu živome i jedinome, i razgorela se niska ljubav prema stvarima od kamena i od drveta, prema truležnim stvarima i smrtnim stvorenjima, taj preljubu čini i navlači onaj ukor Božji na sebe. Tada je onaj ukor Božji i danas umestan kao i nekad, jer onda grešahu ljudi ne poznajući Hrista, a sada greše poznajući Hrista.
O braćo, dokle će se vući ovo mračno idolopoklonstvo po zemlji? Dokle će zaudarati zemlja od ljudske preljube sa idolima od kamena i drveta, od srebra i zlata, od tela i krvi? Nije li svemoćni Hristos skršio sve idole u prašinu i pepeo? Zašto se sada neki saginju i od te prašine ponovo prave sebi bogove? Zbog đavolske laži i sopstvene samoobmane.
O Gospode, vazneseni na vrhovno nebo, odbrani nas od đavolske laži i naše sopstvene samoobmane. Sačuvaj nas od sramne preljube sa skršenim idolima – Krstom Tvojim časnim. Pomozi nam, Gospode, da se neprestano poklanjamo samo Tebi, Bogu pravome, Bogu živome i jedinome. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.