"KAD SAM SLAB, ONDA SAM SILAN": Vladika Nikolaj otkriva gde leži skrivena snaga o kojoj većina ne razmišlja
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Kada se poverenje čoveka odvoji od živog Boga i preusmeri ka stvarima koje prolaze i troše se, u duhovnom smislu nastaje lom koji vladika Nikolaj Velimirović naziva – preljubom. U njegovoj besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu, kroz sliku idolopoklonstva kao neverstva, otvara se pitanje koliko je savremeni čovek zaista ostao veran onome što ispoveda, a koliko je svoje srce predao „bogovima” od kamena, drveta, zlata i sopstvenih želja, zaboravljajući da se duhovna vernost ne meri rečima, nego izborima kojima se svakodnevno okreće.
"Juda kao i Izrailj oskvrni zemlju, jer činjaše preljubu s kamenom i s drvetom." (Jerem. 3, 9)
Kakva je to preljuba koju učiniše Izrailj i Juda (tj. narod izrailjski i judejski) s kamenom i s drvetom? To je poklonjenje idolima od kamena i drveta. No, pre ovoga greha učiniše jedan drugi, naime: odvratiše se od poklonjenja Bogu pravome, Bogu živome i jedinome. Zašto se njihovo idolopoklonstvo naziva preljubom? Zato što su bili vezani prvom ljubavlju za Boga pravoga, za Boga živoga i jedinoga, pa su posle izneverili tu ljubav i predali se srcem tuđim idolima od kamena i drveta. Zato Gospod naziva njihovo idolopoklonstvo preljubom.
Da li je ovaj ukor Božji bio zaslužen samo u ono staro vreme, a ne i u naše, i samo od Izrailja i Jude, a ne i od hrišćana? Nažalost, ovaj ukor Božji potpuno je zaslužen i danas od mnogih hrišćana. U kome je god ohladnela ljubav prema Bogu pravome, Bogu živome i jedinome, i razgorela se niska ljubav prema stvarima od kamena i od drveta, prema truležnim stvarima i smrtnim stvorenjima, taj preljubu čini i navlači onaj ukor Božji na sebe. Tada je onaj ukor Božji i danas umestan kao i nekad, jer onda grešahu ljudi ne poznajući Hrista, a sada greše poznajući Hrista.
O braćo, dokle će se vući ovo mračno idolopoklonstvo po zemlji? Dokle će zaudarati zemlja od ljudske preljube sa idolima od kamena i drveta, od srebra i zlata, od tela i krvi? Nije li svemoćni Hristos skršio sve idole u prašinu i pepeo? Zašto se sada neki saginju i od te prašine ponovo prave sebi bogove? Zbog đavolske laži i sopstvene samoobmane.
O Gospode, vazneseni na vrhovno nebo, odbrani nas od đavolske laži i naše sopstvene samoobmane. Sačuvaj nas od sramne preljube sa skršenim idolima – Krstom Tvojim časnim. Pomozi nam, Gospode, da se neprestano poklanjamo samo Tebi, Bogu pravome, Bogu živome i jedinome. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 5. sedmice po Vaskrsu otvara pitanje zašto se Božje lice nekome otkriva kao dugotrajna čežnja, a nekome kao neposredan susret.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.