U vremenu kada se uspeh često meri količinom novca, veličinom kuće i skupocenim stvarima koje čovek poseduje, mnogi zaboravljaju ono što je najvažnije - kakav trag ostavljamo iza sebe.
Čovek može steći mnogo tokom života, ali ako iza njega ne ostane dobrota, čestitost i ljubav, onda sve prolazi kao senka. Pravoslavlje od pamtiveka uči da prava vrednost nije u prolaznom bogatstvu, već u čistoti srca i načinu na koji smo živeli među ljudima.
Roditelji često čitav život provedu boreći se da svojoj deci obezbede sigurnost i lagodniji život. Mnogi misle da će najveću ljubav pokazati ako ostave veliko nasledstvo, imanje ili novac. Međutim, život nebrojeno puta pokaže da materijalno bogatstvo bez vaspitanja, vere i poštenja može čoveka odvesti na pogrešan put.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U pravoslavnoj tradiciji najveće nasleđe koje roditelj može ostaviti jeste primer sopstvenog života. Deca ne pamte samo ono što im je dato, već mnogo više ono što su gledala u svom domu. Pamte da li je otac pošteno radio, da li je majka umela da oprosti, da li se u kući govorila istina, da li se pomagalo siromašnima i da li se ime porodice nosilo časno među ljudima.
Takve uspomene ostaju zauvek i postaju oslonac čoveku kroz ceo život.
Posebno je važno naučiti dete da život nije samo radost i lakoća. Svaki čovek prolazi kroz iskušenja, bolesti, nepravde i gubitke. Zato je umeće trpljenja jedna od najvećih životnih škola. Onaj ko nauči da nosi svoj krst sa verom i strpljenjem, postaće snažan čovek kojeg teško mogu slomiti životne oluje.
Upravo zbog toga su naši preci više cenili pošten obraz nego punu riznicu zlata.
Sveti Amvrosije Milanski upravo je na to upozoravao kada je rekao:
"Ne ostavljaj sinu bogatstvo, nego lepo sećanje na tebe, ne zlato, nego pošteno ime, ne srebro, nego nauku, ne luksuznu kuću, već umeće trpljenja, ne mnoštvo, već dobre prijatelje".
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Majčinska ljubav je bezuslovna i neograničena.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.