KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
U savremenom društvu porodica se suočava sa sve većim izazovima, a vaspitanje dece mnogima deluje teže nego ikada ranije. U vremenu ubrzanog života, stalnih pritisaka i nametnutih modela ponašanja, roditelji često lutaju između stroge discipline i popustljivosti, tražeći meru koja će njihovu decu izvesti na pravi put.
Sve je više onih koji se pitaju kako odgajati dete u svetu u kojem se vrednosti menjaju, a autoritet roditelja često dovodi u pitanje.
Pravoslavno učenje ne nudi brza i površna rešenja, već poziva na povratak suštini - ljubavi kao temelju svakog odnosa. U tom duhu, porodica se ne posmatra kao sistem pravila i kazni, već kao zajednica u kojoj vlada uzajamno poštovanje i poverenje. Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
U takvom poretku, dete ne raste u strahu, već u slobodi koja nije samovolja, već plod sigurnosti. Kada zna da je voljeno, ono prirodno razvija poštovanje prema roditeljima, bez potrebe za nametanjem autoriteta.
Porodica u kojoj vlada ljubav ne poznaje hladnu distancu niti napetost - u njoj se razgovara otvoreno, deli se i radost i tuga, a svaki član oseća da pripada i da je prihvaćen.
Nasuprot savremenim tendencijama koje često zagovaraju ili strogu kontrolu ili potpunu popustljivost, pravoslavlje ukazuje na put ravnoteže: ljubav koja vaspitava, ali ne guši; slobodu koja izgrađuje, ali ne razara. Takva ljubav ne isključuje odgovornost, niti ukida granice, već ih postavlja sa merom i razumevanjem, uvek imajući u vidu dobro deteta i njegovo duhovno sazrevanje.
Upravo u toj ljubavi, koja spaja slobodu i poštovanje, krije se odgovor na izazove savremenog roditeljstva, jer ona ne proizvodi strah, već ga prevazilazi i pretvara u poverenje i bliskost, a na to još davnih dana ukazivao i Prepodobni Josif Pesmopisac:
"U dobrim porodicama deca se ponašaju slobodno. U takvim porodicama deca poštuju roditelje, a niko ‘ne hoda po jajima’, niti postoji vojnička disciplina. Deca se raduju gledajući oca i majku, a roditelji se raduju gledajući svoju decu. Avva Isaak Sirijski kaže: ‘Ljubav ne zna za (lažni) stid.’ U ljubavi postoji smelost, u najboljem smislu te reči. U ljubavi takve vrste postoje trepet i poštovanje prema drugima, takva ljubav pobeđuje svaki strah."
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Ako u porodici odrasta samo jedan dečak, nemoguće ga je odgajiti kao muškarca, tvrdi otac Dimitrije.
Otac Predrag naglašava da vera nije prostor za one koji se povlače i boje.
Porodični odnosi ne zasnivaju se na očekivanjima, već na poverenju i ljubavi koje se grade svakodnevno.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.
Od reportaža iz najvećih svetinja do svetih mesta koja mediji retko obilaze, portal obeležava drugi rođendan uz priče o svom razvoju i akciju darivanja čitalaca.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.