KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
U savremenom društvu porodica se suočava sa sve većim izazovima, a vaspitanje dece mnogima deluje teže nego ikada ranije. U vremenu ubrzanog života, stalnih pritisaka i nametnutih modela ponašanja, roditelji često lutaju između stroge discipline i popustljivosti, tražeći meru koja će njihovu decu izvesti na pravi put.
Sve je više onih koji se pitaju kako odgajati dete u svetu u kojem se vrednosti menjaju, a autoritet roditelja često dovodi u pitanje.
Pravoslavno učenje ne nudi brza i površna rešenja, već poziva na povratak suštini - ljubavi kao temelju svakog odnosa. U tom duhu, porodica se ne posmatra kao sistem pravila i kazni, već kao zajednica u kojoj vlada uzajamno poštovanje i poverenje. Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
U takvom poretku, dete ne raste u strahu, već u slobodi koja nije samovolja, već plod sigurnosti. Kada zna da je voljeno, ono prirodno razvija poštovanje prema roditeljima, bez potrebe za nametanjem autoriteta.
Porodica u kojoj vlada ljubav ne poznaje hladnu distancu niti napetost - u njoj se razgovara otvoreno, deli se i radost i tuga, a svaki član oseća da pripada i da je prihvaćen.
Nasuprot savremenim tendencijama koje često zagovaraju ili strogu kontrolu ili potpunu popustljivost, pravoslavlje ukazuje na put ravnoteže: ljubav koja vaspitava, ali ne guši; slobodu koja izgrađuje, ali ne razara. Takva ljubav ne isključuje odgovornost, niti ukida granice, već ih postavlja sa merom i razumevanjem, uvek imajući u vidu dobro deteta i njegovo duhovno sazrevanje.
Upravo u toj ljubavi, koja spaja slobodu i poštovanje, krije se odgovor na izazove savremenog roditeljstva, jer ona ne proizvodi strah, već ga prevazilazi i pretvara u poverenje i bliskost, a na to još davnih dana ukazivao i Prepodobni Josif Pesmopisac:
"U dobrim porodicama deca se ponašaju slobodno. U takvim porodicama deca poštuju roditelje, a niko ‘ne hoda po jajima’, niti postoji vojnička disciplina. Deca se raduju gledajući oca i majku, a roditelji se raduju gledajući svoju decu. Avva Isaak Sirijski kaže: ‘Ljubav ne zna za (lažni) stid.’ U ljubavi postoji smelost, u najboljem smislu te reči. U ljubavi takve vrste postoje trepet i poštovanje prema drugima, takva ljubav pobeđuje svaki strah."
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Crkva neprestano podseća roditelje da je najveći dar koji mogu da ostave svojoj deci upravo vera u Boga.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Ako u porodici odrasta samo jedan dečak, nemoguće ga je odgajiti kao muškarca, tvrdi otac Dimitrije.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve ukazao je da zavisnost nije vezana samo za alkohol, već da čovek može izgubiti slobodu i kada više ne uspeva da kontroliše vreme provedeno uz ekran, društvene mreže i elektronske igre.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Đaci osnovnih i srednjih škola sa svojim veroučiteljima okupiće se u zavetnom hramu na molitvi za mudrost, istrajnost i napredak u učenju.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.