ZAŠTO VAS DECA NE SLUŠAJU: Otac Evmenije otkriva da samo preslikavaju nesvesni odnos roditelja prema tri važne stvari
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
U pravoslavnom shvatanju, vaspitanje dece nikada nije bilo puko prenošenje pravila i skup zabrana i kazni, već pre svega lični podvig roditelja.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, nego i sopstvenim primerom - strpljenjem, molitvom i tihim trpljenjem.
Dete najdublje pamti ne ono što mu je naređeno, već ono što je osetilo - toplinu, brigu, ali i bol roditeljskog srca koje se bori za njegovo spasenje.
Pravoslavna tradicija uči da se duša deteta ne oblikuje silom, već ljubavlju.
Majčinstvo i očinstvo u pravoslavlju nose krst odgovornosti, ali i krst neprestane molitve. Roditelji nisu gospodari duša svoje dece, već njihovi čuvari, pozvani da ih vode ka Hristu, a ne da ih oblikuju po sopstvenoj volji.
Kada dete pogreši, to nije samo povod za ukor, već trenutak u kojem se roditelj suočava sa sopstvenom nemoći i potrebom da pomoć zatraži od Boga. Suze tada nisu znak slabosti, već svedočanstvo ljubavi koja se ne miri sa grehom, ali ni sa gubitkom nade.
Deca, čak i kada su mala, prepoznaju istinu. Ona znaju kada roditelj govori iz brige, a kada iz gneva. Suza koja se prolije pred ikonom, tiha molitva upućena Majci Božijoj, ima snagu da učini ono što stroga reč ne može. Takvo vaspitanje ne lomi volju, već je omekšava; ne ponižava dete, već ga budi. Ono tada ne prestaje da čini loše zbog straha, nego zbog saosećanja i ljubavi prema roditelju.
U tom duhu govorio je i otac Pavle Gumerov:
- Jedna majka je imala sedmoro dece, i sva su odrasla vredno, sva u dobrim porodicama. Pitali su je kako ih je vaspitavala. Rekla je da ih je vaspitavala sa suzama. "Čim počnu da rade nešto loše, počinjem da se molim Majci Božijoj, pa čak i da plačem." A deca tada kažu: "Mama, ne plači, više to nećemo." Tako ih je vaspitala."
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Bojovićima je stigla pomoć vredna oko milion dinara, dok radovi na novom domu napreduju kako bi zimu dočekali pod svojim krovom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.