KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Savremeni roditelji, iz najbolje namere da svojoj deci pruže sve što mogu, nesvesno stvaraju atmosferu u kojoj ona postaju centar sveta.
Strah od toga da dete neće imati dovoljno, da će biti uskraćeno ili da će doživeti razočarenje, vodi ka potpunom popuštanju: ispunjava mu se svaka želja, opravdava svaka greška, a hirovi se doživljavaju kao potrebe. Tako se deci daje osećaj da sve zaslužuju samim tim što postoje, bez truda, žrtve ili odgovornosti.
U takvom okruženju, dete lako postaje "mali gospodar" doma - navikne da mu se svi prilagođavaju, da se ono pita za sve, da mu se ugađa i da mu se ništa ne uskrati.
Ali, dete koje raste bez granica ne uči se strpljenje, ne razvija saosećanje i ne stiče sposobnost da se nosi sa poteškoćama. Samim tim, raste u uverenju da je uvek u pravu i da je jedino njegovo mišljenje važno.
Pravoslavno učenje nudi drugačiji pogled na vaspitanje dece i roditeljsku ulogu. Dete je dar, ali dar koji treba negovati pažnjom, blagošću i - jednako važnim - postavljanjem razboritih granica.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen; da treba da pokazuje ljubav, ali ne da ugađa svakom hiru; da treba da bude autoritet, ali nikada grub, već tih, postojan i primer u svemu. Vaspitanje nije izbegavanje neprijatnog, već učenje truda, poštovanja, odgovornosti i poniznosti.
Upravo na velike greške u vaspitanju koje prave savremeni roditelji ukazivao je i starac Porfirije Kavsokalivit, objašnjavajući i kakve to posledice ostavlja kada deca odrastu.
- Danas se svet pokvario! Samo hvale decu i posle, a kad porastu sa tim ogromnim egoizmom, gube poštovanje prema Bogu, preziru veru, roditelje, bližnje… postaju neukrotiva, okrutna i nemilosrdna. Tako smo u život poslali egoiste a ne hrišćane!
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.
Porodični odnosi ne zasnivaju se na očekivanjima, već na poverenju i ljubavi koje se grade svakodnevno.
Objava Sanije Ameti na Instagramu pokrenula je višegodišnji sudski postupak i duboku društvenu raspravu: švajcarsko pravosuđe ocenilo je da je povređena sloboda veroispovesti.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.