KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Savremeni roditelji, iz najbolje namere da svojoj deci pruže sve što mogu, nesvesno stvaraju atmosferu u kojoj ona postaju centar sveta.
Strah od toga da dete neće imati dovoljno, da će biti uskraćeno ili da će doživeti razočarenje, vodi ka potpunom popuštanju: ispunjava mu se svaka želja, opravdava svaka greška, a hirovi se doživljavaju kao potrebe. Tako se deci daje osećaj da sve zaslužuju samim tim što postoje, bez truda, žrtve ili odgovornosti.
U takvom okruženju, dete lako postaje "mali gospodar" doma - navikne da mu se svi prilagođavaju, da se ono pita za sve, da mu se ugađa i da mu se ništa ne uskrati.
Ali, dete koje raste bez granica ne uči se strpljenje, ne razvija saosećanje i ne stiče sposobnost da se nosi sa poteškoćama. Samim tim, raste u uverenju da je uvek u pravu i da je jedino njegovo mišljenje važno.
Pravoslavno učenje nudi drugačiji pogled na vaspitanje dece i roditeljsku ulogu. Dete je dar, ali dar koji treba negovati pažnjom, blagošću i - jednako važnim - postavljanjem razboritih granica.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen; da treba da pokazuje ljubav, ali ne da ugađa svakom hiru; da treba da bude autoritet, ali nikada grub, već tih, postojan i primer u svemu. Vaspitanje nije izbegavanje neprijatnog, već učenje truda, poštovanja, odgovornosti i poniznosti.
Upravo na velike greške u vaspitanju koje prave savremeni roditelji ukazivao je i starac Porfirije Kavsokalivit, objašnjavajući i kakve to posledice ostavlja kada deca odrastu.
- Danas se svet pokvario! Samo hvale decu i posle, a kad porastu sa tim ogromnim egoizmom, gube poštovanje prema Bogu, preziru veru, roditelje, bližnje… postaju neukrotiva, okrutna i nemilosrdna. Tako smo u život poslali egoiste a ne hrišćane!
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put, govorio je starac Pajsije.
U Jevanđelju se vernicima skreće pažnja na to da pred Bogom nije najvažnije koliko je čovek naučio i koliko godina ima, već kakvo mu je srce.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.