KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Savremeni roditelji, iz najbolje namere da svojoj deci pruže sve što mogu, nesvesno stvaraju atmosferu u kojoj ona postaju centar sveta.
Strah od toga da dete neće imati dovoljno, da će biti uskraćeno ili da će doživeti razočarenje, vodi ka potpunom popuštanju: ispunjava mu se svaka želja, opravdava svaka greška, a hirovi se doživljavaju kao potrebe. Tako se deci daje osećaj da sve zaslužuju samim tim što postoje, bez truda, žrtve ili odgovornosti.
U takvom okruženju, dete lako postaje "mali gospodar" doma - navikne da mu se svi prilagođavaju, da se ono pita za sve, da mu se ugađa i da mu se ništa ne uskrati.
Ali, dete koje raste bez granica ne uči se strpljenje, ne razvija saosećanje i ne stiče sposobnost da se nosi sa poteškoćama. Samim tim, raste u uverenju da je uvek u pravu i da je jedino njegovo mišljenje važno.
Pravoslavno učenje nudi drugačiji pogled na vaspitanje dece i roditeljsku ulogu. Dete je dar, ali dar koji treba negovati pažnjom, blagošću i - jednako važnim - postavljanjem razboritih granica.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen; da treba da pokazuje ljubav, ali ne da ugađa svakom hiru; da treba da bude autoritet, ali nikada grub, već tih, postojan i primer u svemu. Vaspitanje nije izbegavanje neprijatnog, već učenje truda, poštovanja, odgovornosti i poniznosti.
Upravo na velike greške u vaspitanju koje prave savremeni roditelji ukazivao je i starac Porfirije Kavsokalivit, objašnjavajući i kakve to posledice ostavlja kada deca odrastu.
- Danas se svet pokvario! Samo hvale decu i posle, a kad porastu sa tim ogromnim egoizmom, gube poštovanje prema Bogu, preziru veru, roditelje, bližnje… postaju neukrotiva, okrutna i nemilosrdna. Tako smo u život poslali egoiste a ne hrišćane!
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.
Porodični odnosi ne zasnivaju se na očekivanjima, već na poverenju i ljubavi koje se grade svakodnevno.
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.