KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Savremeni roditelji, iz najbolje namere da svojoj deci pruže sve što mogu, nesvesno stvaraju atmosferu u kojoj ona postaju centar sveta.
Strah od toga da dete neće imati dovoljno, da će biti uskraćeno ili da će doživeti razočarenje, vodi ka potpunom popuštanju: ispunjava mu se svaka želja, opravdava svaka greška, a hirovi se doživljavaju kao potrebe. Tako se deci daje osećaj da sve zaslužuju samim tim što postoje, bez truda, žrtve ili odgovornosti.
U takvom okruženju, dete lako postaje "mali gospodar" doma - navikne da mu se svi prilagođavaju, da se ono pita za sve, da mu se ugađa i da mu se ništa ne uskrati.
Ali, dete koje raste bez granica ne uči se strpljenje, ne razvija saosećanje i ne stiče sposobnost da se nosi sa poteškoćama. Samim tim, raste u uverenju da je uvek u pravu i da je jedino njegovo mišljenje važno.
Pravoslavno učenje nudi drugačiji pogled na vaspitanje dece i roditeljsku ulogu. Dete je dar, ali dar koji treba negovati pažnjom, blagošću i - jednako važnim - postavljanjem razboritih granica.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen; da treba da pokazuje ljubav, ali ne da ugađa svakom hiru; da treba da bude autoritet, ali nikada grub, već tih, postojan i primer u svemu. Vaspitanje nije izbegavanje neprijatnog, već učenje truda, poštovanja, odgovornosti i poniznosti.
Upravo na velike greške u vaspitanju koje prave savremeni roditelji ukazivao je i starac Porfirije Kavsokalivit, objašnjavajući i kakve to posledice ostavlja kada deca odrastu.
- Danas se svet pokvario! Samo hvale decu i posle, a kad porastu sa tim ogromnim egoizmom, gube poštovanje prema Bogu, preziru veru, roditelje, bližnje… postaju neukrotiva, okrutna i nemilosrdna. Tako smo u život poslali egoiste a ne hrišćane!
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Konona Isavrijskog po starom i Svetog Kirila Jerusalimskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Ćirila Jeruzalemskog, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pouka velikog duhovnika otkriva kako prepoznati lažne pastire i očuvati veru, čak i kada pobožnost bledi pred zabludama i nasiljem nad duhovnim stadom.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Gruzijska pravoslavna crkva, pod njegovim čvrstim vođstvom, tokom pandemije nije zatvarala crkve, nije prekidala bogosluženja, a ulice su bile osvećivane svetom vodom.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U selu Banjica kod Čačka čuvaju se mošti Svetog Jovana Stjeničkog, a nedaleko od hrama nalazi se izvor kome vernici pripisuju brojna čuda.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.