KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Savremeni roditelji, iz najbolje namere da svojoj deci pruže sve što mogu, nesvesno stvaraju atmosferu u kojoj ona postaju centar sveta.
Strah od toga da dete neće imati dovoljno, da će biti uskraćeno ili da će doživeti razočarenje, vodi ka potpunom popuštanju: ispunjava mu se svaka želja, opravdava svaka greška, a hirovi se doživljavaju kao potrebe. Tako se deci daje osećaj da sve zaslužuju samim tim što postoje, bez truda, žrtve ili odgovornosti.
U takvom okruženju, dete lako postaje "mali gospodar" doma - navikne da mu se svi prilagođavaju, da se ono pita za sve, da mu se ugađa i da mu se ništa ne uskrati.
Ali, dete koje raste bez granica ne uči se strpljenje, ne razvija saosećanje i ne stiče sposobnost da se nosi sa poteškoćama. Samim tim, raste u uverenju da je uvek u pravu i da je jedino njegovo mišljenje važno.
Pravoslavno učenje nudi drugačiji pogled na vaspitanje dece i roditeljsku ulogu. Dete je dar, ali dar koji treba negovati pažnjom, blagošću i - jednako važnim - postavljanjem razboritih granica.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen; da treba da pokazuje ljubav, ali ne da ugađa svakom hiru; da treba da bude autoritet, ali nikada grub, već tih, postojan i primer u svemu. Vaspitanje nije izbegavanje neprijatnog, već učenje truda, poštovanja, odgovornosti i poniznosti.
Upravo na velike greške u vaspitanju koje prave savremeni roditelji ukazivao je i starac Porfirije Kavsokalivit, objašnjavajući i kakve to posledice ostavlja kada deca odrastu.
- Danas se svet pokvario! Samo hvale decu i posle, a kad porastu sa tim ogromnim egoizmom, gube poštovanje prema Bogu, preziru veru, roditelje, bližnje… postaju neukrotiva, okrutna i nemilosrdna. Tako smo u život poslali egoiste a ne hrišćane!
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put, govorio je starac Pajsije.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Sveštenik Jevgenije Murzin objašnjava zbog čega su radost spasenja i sećanje na Hristovo stradanje neraskidivo povezani.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.