MOLITVA BOGORODICI KOJA DONOSI UTEHU: Možete je izgovarati stalno, a Grci je izuzetno poštuju
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Oci Crkve upozoravaju da je sve više ljudi koji se žale da im je molitva postala suva navika: izgovara se brzo, bez pažnje, kao obaveza koju treba "odraditi". Reči prolaze, ali ne dodiruju biće. Iz te tišine bez odjeka rađa se i sumnja – da li nas iko zaista čuje. Odgovor na taj nemir nudi jedna jednostavna, ali duboka pouka starca Pajsija Svetogorca, čiji glas i danas odzvanja snažnije od mnogih propovedi.
- Kada čitamo akatist ili kanone Bogorodici, onda se Ona raduje, jer vidi nesebičnu ljubav Njenih čeda, koji joj uznose pohvale i služe joj. Sasvim je prirodno što Ona tada izobilno pomaže Svojim čedima. Kada neprestano izgovaramo: "Presveta Bogorodice, spasi nas", to je kao da je povlačimo za odeždu dok ne usliši našu prozbu! - govorio je starac Pajsije.
U nekoliko rečenica starac Pajsije je razotkrio ono što često zaboravljamo: molitva nije monolog upućen u prazninu, već odnos živ, ličan i topao. On ne govori o tehnici, pravilima niti o spoljašnjoj formi, nego o ljubavi koja pokreće reči. Molitva, akatist, kanon, kratki uzdah "Presveta Bogorodice, spasi nas", sve to postaje delotvorno tek onda kada dolazi iz srca koje ne računa, ne trguje i ne proverava odmah rezultat.
Slika povlačenja za Bogorodičinu odeždu snažna je i bliska: dete koje ne pušta dok ne dobije pogled i odgovor. U toj slici nema „bezbedne distance“ između čoveka i neba, nema hladnog obraćanja po pravilima, već postoji upornost koja se ne stidi suza. Tu vera prestaje da bude teorija i postaje životni odnos, pun poverenja i smelosti koja se rađa iz ljubavi.
Zaključak je strog, ali utešan: pomoć ne izostaje onda kada molitva nije hladna navika, već poverenje. Pravoslavno iskustvo ne poznaje mehaničku pobožnost – poznaje susret. Starac Pajsije nas podseća da su reči molitve žive samo onda kada u njima ima ljubavi, a gde ima ljubavi, tu se i Nebo naginje bliže zemlji.
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
Ova sveta molitva krije ogromnu duhovnu snagu koja donosi utehu u najtežim trenucima, vraća mir uznemirenom srcu i osnažuje za životne izazove. Saznajte kada je koristiti za najveću duhovnu korist i kako.
Himna koju je napisao Sveti Nektarije Eginski nakon nebeskog ukazanja Djeve Marije donosi duhovnu snagu u borbi sa životnim olujama i nedaćama.
Prema pravoslavlju, Bogorodica nije samo majka Hristova - ona je i majka svih nas.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok upiremo prstom u bližnje zbog rana koje bole, veliki ruski svetitelj razotkriva neprijatnu istinu - gde počinje i pad i spasenje.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.
Dok upiremo prstom u bližnje zbog rana koje bole, veliki ruski svetitelj razotkriva neprijatnu istinu - gde počinje i pad i spasenje.