MOLITVA BOGORODICI KOJA DONOSI UTEHU: Možete je izgovarati stalno, a Grci je izuzetno poštuju
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Oci Crkve upozoravaju da je sve više ljudi koji se žale da im je molitva postala suva navika: izgovara se brzo, bez pažnje, kao obaveza koju treba "odraditi". Reči prolaze, ali ne dodiruju biće. Iz te tišine bez odjeka rađa se i sumnja – da li nas iko zaista čuje. Odgovor na taj nemir nudi jedna jednostavna, ali duboka pouka starca Pajsija Svetogorca, čiji glas i danas odzvanja snažnije od mnogih propovedi.
- Kada čitamo akatist ili kanone Bogorodici, onda se Ona raduje, jer vidi nesebičnu ljubav Njenih čeda, koji joj uznose pohvale i služe joj. Sasvim je prirodno što Ona tada izobilno pomaže Svojim čedima. Kada neprestano izgovaramo: "Presveta Bogorodice, spasi nas", to je kao da je povlačimo za odeždu dok ne usliši našu prozbu! - govorio je starac Pajsije.
U nekoliko rečenica starac Pajsije je razotkrio ono što često zaboravljamo: molitva nije monolog upućen u prazninu, već odnos živ, ličan i topao. On ne govori o tehnici, pravilima niti o spoljašnjoj formi, nego o ljubavi koja pokreće reči. Molitva, akatist, kanon, kratki uzdah "Presveta Bogorodice, spasi nas", sve to postaje delotvorno tek onda kada dolazi iz srca koje ne računa, ne trguje i ne proverava odmah rezultat.
Slika povlačenja za Bogorodičinu odeždu snažna je i bliska: dete koje ne pušta dok ne dobije pogled i odgovor. U toj slici nema „bezbedne distance“ između čoveka i neba, nema hladnog obraćanja po pravilima, već postoji upornost koja se ne stidi suza. Tu vera prestaje da bude teorija i postaje životni odnos, pun poverenja i smelosti koja se rađa iz ljubavi.
Zaključak je strog, ali utešan: pomoć ne izostaje onda kada molitva nije hladna navika, već poverenje. Pravoslavno iskustvo ne poznaje mehaničku pobožnost – poznaje susret. Starac Pajsije nas podseća da su reči molitve žive samo onda kada u njima ima ljubavi, a gde ima ljubavi, tu se i Nebo naginje bliže zemlji.
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
Ova sveta molitva krije ogromnu duhovnu snagu koja donosi utehu u najtežim trenucima, vraća mir uznemirenom srcu i osnažuje za životne izazove. Saznajte kada je koristiti za najveću duhovnu korist i kako.
Himna koju je napisao Sveti Nektarije Eginski nakon nebeskog ukazanja Djeve Marije donosi duhovnu snagu u borbi sa životnim olujama i nedaćama.
Prema pravoslavlju, Bogorodica nije samo majka Hristova - ona je i majka svih nas.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Fotografije slavnog MMA borca na kojima se vidi u molitvi i tokom kropljenja svetom vodom pokrenule su lavinu reakcija.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
"Bojte se ljudi koji plaču za mrtvima, a ubijaju žive", citirao je otac Željko svoju baku, posle onoga što je doživeo ispred crkve.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.