MOLITVA BOGORODICI KOJA DONOSI UTEHU: Možete je izgovarati stalno, a Grci je izuzetno poštuju
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Oci Crkve upozoravaju da je sve više ljudi koji se žale da im je molitva postala suva navika: izgovara se brzo, bez pažnje, kao obaveza koju treba "odraditi". Reči prolaze, ali ne dodiruju biće. Iz te tišine bez odjeka rađa se i sumnja – da li nas iko zaista čuje. Odgovor na taj nemir nudi jedna jednostavna, ali duboka pouka starca Pajsija Svetogorca, čiji glas i danas odzvanja snažnije od mnogih propovedi.
- Kada čitamo akatist ili kanone Bogorodici, onda se Ona raduje, jer vidi nesebičnu ljubav Njenih čeda, koji joj uznose pohvale i služe joj. Sasvim je prirodno što Ona tada izobilno pomaže Svojim čedima. Kada neprestano izgovaramo: "Presveta Bogorodice, spasi nas", to je kao da je povlačimo za odeždu dok ne usliši našu prozbu! - govorio je starac Pajsije.
U nekoliko rečenica starac Pajsije je razotkrio ono što često zaboravljamo: molitva nije monolog upućen u prazninu, već odnos živ, ličan i topao. On ne govori o tehnici, pravilima niti o spoljašnjoj formi, nego o ljubavi koja pokreće reči. Molitva, akatist, kanon, kratki uzdah "Presveta Bogorodice, spasi nas", sve to postaje delotvorno tek onda kada dolazi iz srca koje ne računa, ne trguje i ne proverava odmah rezultat.
Slika povlačenja za Bogorodičinu odeždu snažna je i bliska: dete koje ne pušta dok ne dobije pogled i odgovor. U toj slici nema „bezbedne distance“ između čoveka i neba, nema hladnog obraćanja po pravilima, već postoji upornost koja se ne stidi suza. Tu vera prestaje da bude teorija i postaje životni odnos, pun poverenja i smelosti koja se rađa iz ljubavi.
Zaključak je strog, ali utešan: pomoć ne izostaje onda kada molitva nije hladna navika, već poverenje. Pravoslavno iskustvo ne poznaje mehaničku pobožnost – poznaje susret. Starac Pajsije nas podseća da su reči molitve žive samo onda kada u njima ima ljubavi, a gde ima ljubavi, tu se i Nebo naginje bliže zemlji.
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
Ova sveta molitva krije ogromnu duhovnu snagu koja donosi utehu u najtežim trenucima, vraća mir uznemirenom srcu i osnažuje za životne izazove. Saznajte kada je koristiti za najveću duhovnu korist i kako.
Himna koju je napisao Sveti Nektarije Eginski nakon nebeskog ukazanja Djeve Marije donosi duhovnu snagu u borbi sa životnim olujama i nedaćama.
Prema pravoslavlju, Bogorodica nije samo majka Hristova - ona je i majka svih nas.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Krstovdan po starom kalendaru i Svetog Atanasija Velikog po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Margarete Ugarske, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.