Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Ponekad, u trenucima kada nas život stisne do ivice i kada se suočavamo sa problemima koji deluju nepremostivo, obraćamo se Presvetoj Bogorodici sa molitvom punom nade i vere. Ipak, koliko puta se dogodilo da, i posle dugih sati, dana ili noći molitve, ostanemo sa osećajem da naše vapaje niko ne čuje? Upravo u tim trenucima rešenje može doći iz jednostavne, a moćne pouke jedne velike pravoslavne podvižnice – Svete Jerondise, u pravoslavnom narodu poznatije kao starica Galaktija sa Krita.
Moć usrdne molitve
- Pomoli se Bogorodici sa pozdravom i usrdno. Ako ne uspeš, vikni joj: „Bogorodice moja, Djevo moja, stigao sam“. Njeno ime je tu, čuće te. Recite to mnogo puta i ponavljaj „Raduj se nevesto, nenevesnaja“.
I samo da u svom srcu kažeš „Sveti Bože, Sveti Krepki, Sveti Besmrtni pomiluj nas“ ima takvu moć da te može držati i čuvati ceo dan. Samo reci kako treba - govorila je podvižnica sa Krita, starica Galaktija, koja se upokojila 30. maja 2021.
Pouka koja osnažuje srce
Ove reči, izgovorene od žene koja je ceo život posvetila molitvi i podvizima, nose u sebi jednostavnu, ali neprocenjivu pouku: molitva nije samo traženje pomoći spolja, već usklađivanje srca sa Božanskom snagom. Starica Galaktija nas uči da je prisutnost u molitvi, usrdnost i neprestano prizivanje imena Presvete Bogorodice ono što donosi mir, čak i kada spoljašnji svet deluje nemilosrdno.
Čitanje Jevanđelja za 28. utorak po Duhovima
Shutterstock/Anton Bildyaev
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 297 (3,16-17; 4,1-4)
16. Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitavanje u pravednosti, 17. da bude savršen Božiji čovek, pripremljen za svako dobro delo. 1. Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim:
2. propovedaj reč, nastoj u vreme i nevreme, pokaraj, zapreti, uteši, sa svakom strpljivošću i poukom. 3. Jer će doći vreme kada zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama okupiti sebi učitelje da ih češu po ušima; 4. i odvratiće uši od istine, a okrenuti se bajkama.
Jevanđelje Luka, začalo 98. (19,45-48)
45. I ušavši u hram, stade izgoniti one što prodavahu u njemu i kupovahu, 46. govoreći im: „Napisano je: 'Dom moj, dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu razbojničku.'” 47. I učaše svaki dan u hramu. A prvosveštenici i književnici i narodni prvaci gledahu da Ga pogube. 48. I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod beše prionuo uz njega slušajući ga.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
Kada reči i dela deluju nemoćno, jedna jednostavna praksa u pravoslavlju pokazuje koliko je ljubav i molitva moćna u borbi za spasenje i mir onih do kojih nam je stalo.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.