KADA BI ŽENE OVO ZNALE, SVAKI DOM BI BIO PUN BLAGODATI: Reči starca Pajsija Svetogorca koje bi svaka porodica trebalo da čuje
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Pouka svetogorskog starca otkriva jednostavan čin koji vraća snagu duši i oslobađa srce od težine greha.
Dok se suočavamo sa sopstvenim slabostima i greškama koje nas pritiskaju, ponekad se osećamo zarobljeno u sopstvenom egoizmu, molitva nam deluje nedostižna, a unutrašnji mir kao daleka težnja. U tim trenucima, pouka starca Emilijana Simonopetrita otkriva jednostavan, ali snažan put kako da se podignemo.
- Kada neko zgreši, zbog svog egoizma postaje samome sebi težak. Ne može ni da čita, ni da se moli, jer mu molitva izgleda teška i velika kao planina, niti može da klekne jer mu se čini kao da će sebi polomiti bokove. Ako dakle ne možeš da se moliš, niti da bdiš, nateraj samog sebe da barem proučiš psalme. Psalmi izražavaju molitvenost, pokajanje, slavoslovlje, zahvalnost, sadrže osećanja i iskustva koja mogu da vaskrsnu i najslabijeg čoveka. Kao kada neko izgubi osećaj i svest, daju mu malo vode (tečnost) i on se povrati, tako se isto podiže i psalmima. Čitaj dakle psalme i videćeš da ćeš se uspraviti, povratiti i vaskrsnuti - govorio je starac Emilijan Simonopetrit.
Starac Emilijan nas uči da snaga psalama nije samo u rečima, već u duhovnoj energiji koja obnavlja i vraća čoveka samome sebi. Čitanje psalama postaje jednostavan, ali moćan most između slabosti tela i snage duha – put koji vodi ka unutrašnjem miru i vaskrsenju duše.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 311 (4,14-16; 5,1-6)
14. Imajući, dakle, Prvosveštenika velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vere koju ispovedamo.15. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez greha.16. Stoga pristupajmo smelo prestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.
1. Jer svaki prvosveštenik koji se uzima između ljudi, postavlja se za ljude na služenje Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grehe,2. koji može da saoseća sa onima koji su u neznanju i zabludi; jer je i sam podložan slabostima,3. i zbog toga je dužan, kako za narod, tako i za samoga sebe da prinosi žrtve za grehe.4. I niko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego prizvan od Boga, kao i Aron.5. Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: „Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.”6. Kao što i na drugom mestu veli: „Ti si Sveštenik vavek po činu Melhisedekovu.
Jevanđelje po Marku, začalo 37 (8,34-38; 9,1)
34. I dozvavši narod sa učenicima svojim reče im:34. „Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.35. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ko izgubi život svoj mene radi i Jevanđelja onaj će ga sačuvati.36. Jer kakva je korist čoveku ako zadobije sav svet a duši svojoj naudi?37. Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?38. Jer ko se postidi mene i mojih reči u rodu ovome preljubotvornom i grešnom, i Sin će se Čovečiji postideti njega kad dođe u slavi Oca svog sa svetim anđelima.”1. I reče im: „Zaista vam kažem: ima neki među ovima što stoje ovde koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstvo Božije da je došlo u sili.”
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Kada reči i dela deluju nemoćno, jedna jednostavna praksa u pravoslavlju pokazuje koliko je ljubav i molitva moćna u borbi za spasenje i mir onih do kojih nam je stalo.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
U trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da izdrži, jedna snažna ličnost pravoslavnog duhovnog života 20. veka podseća kako se kroz istrajnost može pronaći mir i radostusred najvećih životnih tereta.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako prepoznati lažnu tugu, kako je ne prihvatiti i otkriti snagu u pokajanju koje oslobađa i ispunjava život smislom.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
U pravoslavnoj duhovnosti postoji jedno važno pravilo vezano za post.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.