KADA BI ŽENE OVO ZNALE, SVAKI DOM BI BIO PUN BLAGODATI: Reči starca Pajsija Svetogorca koje bi svaka porodica trebalo da čuje
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Pouka svetogorskog starca otkriva jednostavan čin koji vraća snagu duši i oslobađa srce od težine greha.
Dok se suočavamo sa sopstvenim slabostima i greškama koje nas pritiskaju, ponekad se osećamo zarobljeno u sopstvenom egoizmu, molitva nam deluje nedostižna, a unutrašnji mir kao daleka težnja. U tim trenucima, pouka starca Emilijana Simonopetrita otkriva jednostavan, ali snažan put kako da se podignemo.
- Kada neko zgreši, zbog svog egoizma postaje samome sebi težak. Ne može ni da čita, ni da se moli, jer mu molitva izgleda teška i velika kao planina, niti može da klekne jer mu se čini kao da će sebi polomiti bokove. Ako dakle ne možeš da se moliš, niti da bdiš, nateraj samog sebe da barem proučiš psalme. Psalmi izražavaju molitvenost, pokajanje, slavoslovlje, zahvalnost, sadrže osećanja i iskustva koja mogu da vaskrsnu i najslabijeg čoveka. Kao kada neko izgubi osećaj i svest, daju mu malo vode (tečnost) i on se povrati, tako se isto podiže i psalmima. Čitaj dakle psalme i videćeš da ćeš se uspraviti, povratiti i vaskrsnuti - govorio je starac Emilijan Simonopetrit.
Starac Emilijan nas uči da snaga psalama nije samo u rečima, već u duhovnoj energiji koja obnavlja i vraća čoveka samome sebi. Čitanje psalama postaje jednostavan, ali moćan most između slabosti tela i snage duha – put koji vodi ka unutrašnjem miru i vaskrsenju duše.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 311 (4,14-16; 5,1-6)
14. Imajući, dakle, Prvosveštenika velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vere koju ispovedamo.15. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez greha.16. Stoga pristupajmo smelo prestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.
1. Jer svaki prvosveštenik koji se uzima između ljudi, postavlja se za ljude na služenje Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grehe,2. koji može da saoseća sa onima koji su u neznanju i zabludi; jer je i sam podložan slabostima,3. i zbog toga je dužan, kako za narod, tako i za samoga sebe da prinosi žrtve za grehe.4. I niko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego prizvan od Boga, kao i Aron.5. Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: „Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.”6. Kao što i na drugom mestu veli: „Ti si Sveštenik vavek po činu Melhisedekovu.
Jevanđelje po Marku, začalo 37 (8,34-38; 9,1)
34. I dozvavši narod sa učenicima svojim reče im:34. „Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.35. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ko izgubi život svoj mene radi i Jevanđelja onaj će ga sačuvati.36. Jer kakva je korist čoveku ako zadobije sav svet a duši svojoj naudi?37. Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?38. Jer ko se postidi mene i mojih reči u rodu ovome preljubotvornom i grešnom, i Sin će se Čovečiji postideti njega kad dođe u slavi Oca svog sa svetim anđelima.”1. I reče im: „Zaista vam kažem: ima neki među ovima što stoje ovde koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstvo Božije da je došlo u sili.”
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Kada reči i dela deluju nemoćno, jedna jednostavna praksa u pravoslavlju pokazuje koliko je ljubav i molitva moćna u borbi za spasenje i mir onih do kojih nam je stalo.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
U trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da izdrži, jedna snažna ličnost pravoslavnog duhovnog života 20. veka podseća kako se kroz istrajnost može pronaći mir i radostusred najvećih životnih tereta.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Očajanje može da nas udalji od molitve, ali Sveti Jovan Kronštatski podseća zašto upravo tada ne treba odustati od Gospoda.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.