Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Svako od nas je barem jednom pokušao da pomogne bližnjemu, a da ga pritom ne povredi. Ipak, često se dešava da dobra namera prelazi u kritiku, koja samo produbljuje nesigurnost ili bol. Rešenje ovog problema, u svojoj jednostavnosti i dubini, nudi pouka starca Emilijana Simonopetrita.
Savet je mač sa dve oštrice
- Nikada i nikome ne treba da naglašavamo njegovu slabost, njegov problem. Nikada ne treba da ga podsećamo na njegov nedostatak, na njegov greh. Koristimo samo pohvale, ali ljubazne pohvale, a ne naivne. Jer, čovek se nikada ne ispravlja grdnjom, kao ni primedbama. Trebalo bi da čovek bude veoma svet da bi mogao da prihvati da bude ispravljen grdnjom, tvojim savetom, ili tvojom primedbom. A da je toliko svet, ne bi imao tu manu zbog koje je bilo potrebno da mu pridikuješ. Pošto je već ima, jedino što je potrebno jeste tvoje krajnje poštovanje, da bi on ikada mogao da se smiri i ispravi, videći tvoj sopstveni mir, krotost, smirenje, ljubav, dugotrpljenje, blagost, milostivost, umilnost... Samo onaj ko ima ove vrline može da ispravi nekog drugog - govorio je starac Emilijan Simonopetrit.
Kada reči mogu povrediti više od greške
Ova pouka nas podseća da put ka duhovnom ispravljanju drugih ne vodi preko primedbi, već kroz sopstvenu svetlost i strpljenje. Često nesmotrene reči ostavljaju trag koji nijedna ispravka ne može potpuno izbrisati. U pravoslavlju, istinska ispravnost srca i dela nije samo stvar individualne kreposti, već i sredstvo da se u drugima probudi smirenje i spremnost na promenu.
Starac Emilijan nas uči da u svaki savet, da bi bio delotvoran, mora biti utkane u ljubav i poštovanje. Samo takav pristup rađa istinsku unutrašnju promenu i pomaže bližnjima da se sami izmere i isprave, videći primer strpljenja i krotosti. Ova mudrost podseća da promena srca počinje u nama samima, a ne u primedbama upućenim drugima.
Čitanje Jevanđelja za subotu Sedmice bludnoga sina
Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje
Druga poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 295 (3,1-9)
1. Ali ovo znaj da će u poslednje dane nastati teška vremena. 2. Jer će ljudi biti samoljubivi, srebroljubivi, hvalisavi, gordeljivi, hulnici, neposlušni roditeljima, neblagodarni, nepobožni, 3. bezosećajni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, surovi, nedobroljubivi, 4. izdajnici, naprasiti, naduveni, više slastoljubivi nego bogoljubivi, 5. koji imaju izgled pobožnosti, a sile njene su se odrekli. I kloni se ovih.
6. Jer su od ovih oni koji se uvlače u kuće i zavode žene koje su natovarene gresima i vođene različitim požudama, 7. koje se svagda uče, i nikad ne mogu da dođu do poznanja istine. 8. Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojseju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopačenoga uma, nepouzdani u veri. 9. Ali neće više napredovati; jer će njihovo bezumlje postati očigledno svima, kao što se desilo i sa onima.
Jevanđelje po Luki, začalo 103. (20,45-47; 21,1-4)
45. A kada sav narod slušaše, reče učenicima svojim:46. „Čuvajte se književnika, koji rado idu u dugačkim haljinama, i vole pozdrave na trgovima, i prva mesta po sinagogama i začelja na gozbama;47. Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole dugo, oni će još većma biti osuđeni."1. A pogledavši gore vide bogate gde meću priloge svoje u riznicu hrama.2. A vide i jednu sirotu udovicu kako meće onde dve lepte;3. i reče: „Zaista vam kažem: 'Ova siromašna udovica metnu više od sviju;4. jer svi ovi staviše na dar Bogu od suvišk
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Sofronija po starom i Svetog Partenija po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Oskara, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako prepoznati lažnu tugu, kako je ne prihvatiti i otkriti snagu u pokajanju koje oslobađa i ispunjava život smislom.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.