Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Pitanje "zašto bi dobar čovek patio" često se javlja u trenucima kada život izgleda nepravedno. Većina se susreće sa nepravdama, manjim ili većim. Dok zli napreduju i gaze kroz život bez griže savesti, dobri ljudi obično nose teret svog srca, bore se sa unutrašnjim dilemama i često osećaju nemoć pred okrutnošću sveta. Odgovor na ovo pitanje, koje mnogi ne razumeju, nudi jedna pouka starca Jone Odeskog:
- Neće biti raja na zemlji. Ovde nas ispituju. I apostol Pavle piše da će ovde dobri ljudi stradati, dok će zli napredovati - govorio je starac Jona, a potom je objasnio:
- Dobar čovek ima savest. Mnogi ljudi ne razumeju: zašto bi dobar čovek patio?! Ali mi objašnjavamo da dobar čovek ima savest. Savest je vrednija od miliona, triliona, bilo čega. A oni koji su izgubili savest idu „širokim putem“. Lako im je da prevare, ubiju, otruju, opljačkaju, klevetaju, sramote, kradu, siluju, gaze, rugaju se, bacaju čini, pljunu u nečiju dušu, savest ih ne muči. Ali mi im ne zavidimo... Ovi ljudi idu "širokim“ putem."
Dobrota i iskušenje
Patnja dobrog čoveka ne znači slabost, već je ispit vere i snage savesti. Oni koji ostaju verni unutrašnjem osećaju pravde hodaju uskim putem, koji, iako težak, vodi ka istinskoj slobodi duha i Božjoj blagodati. Dobrota nije nagrađena ovde i sada, ali je jedini put koji sačuva čoveka od izgubljenosti i duhovne praznine. Čuvanje savesti i postojanost u veri oblikuju duh koji se ne može slomiti ni pred kakvom nepravdom.
Čitanje Jevanđelja za utorak Sedmice bludnoga sina
Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje
Druga saborna poslanica Svetog apostola Petra, začalo 67 (2,9-22)
9. zna Gospod pobožne da izbavlja od iskušenja, a nepravednike da čuva za kaznu u dan sudnji; 10. a osobito one koji idu za telom u nečistoj pohoti, i preziru gospodstvo Božije; drski, samovoljni, i ne drhte huleći na slave, 11. dok anđeli, koji su veći snagom i silom, ne iznose protiv njih pred Gospodom hulnoga suda. 12. A oni, kao beslovesne životinje, po prirodi sazdane za lov i trošenje, huleći na ono što ne poznaju, u pokvarenosti svojoj propašće,
13. I primiće platu nepravde. Oni smatraju za slast posvednevno uživanje; bestidnici i nevaljalci, koji se naslađuju svojim prevarama, jedući sa vama; 14. oči su im pune preljube i neprestanoga greha, prelašćuju neutvrđene duše, imaju srce izvežbano u lakomstvu. Deca prokletstva! 15. Ostavivši pravi put, zalutaše, i pođoše putem Valaama Vosorova koji zavoli platu nepravde, 16. ali bi pokaran za svoje bezakonje: nemušto marvinče progovori glasom čovečijim i spreči bezumlje prorokovo. 17. Oni su izvori bezvodni: oblaci olujom gonjeni, za njih se čuva mrak tame zauvek.
18. Jer govoreći naduvene i sujetne reči prelašćuju na telesne želje i razvrat one koji su stvarno pobegli od onih što žive u zabludi, 19. obećavajući im slobodu a sami su robovi pokvarenosti; jer od koga je ko pobeđen tome i robuje. 20. Jer ako oni koji pobegnu od nečistota sveta poznanjem Gospoda i Spasa Isusa Hrista, opet se u njih zapletu i budu nadvladani, biva im potonje gore od prvoga. 21. Jer bolje bi im bilo da ne poznaše Put pravde, negoli kad ga poznaše što se vratiše od predate im svete zapovesti. 22. Njima se dogodilo ono što veli istinita poslovica: „Pas se vraća na svoju bljuvotinu," i: „Svinja se okupala pa se u blatu valja."
14. A kad vidite da gnusoba opustošenja, za koju govori prorok Danilo, stoji gde ne treba — koji čita da razume — tada koji budu u Judeji neka beže u gore,15. i koji bude na krovu da ne silazi u kuću, niti da ulazi da uzme što iz kuće svoje;16. i koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljinu svoju.17. Ali teško trudnicama i dojiljama u te dane!18. Nego se molite Bogu da ne bude bežanje vaše u zimu.19. Jer će u te dane biti nevolja kakva nije bila od početka tvorevine što je Bog stvorio do sad, niti će biti.
20. I da Gospod ne skrati te dane, niko se ne bi spasao; ali izabranih radi, koje izbra, skratio je te dane.21. I tada ako vam ko reče: „Evo ovde je Hristos”; ili: „Eno onde”, ne verujte.22. Jer će se pojaviti lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa da bi, ako je moguće, prevarili i izabrane.23. Ali vi se čuvajte; evo sve sam vam kazao unapred.
Oštra, ali duboko tačna pouka arhimandrita Epifanija Teodoropulosa otkriva zašto bol nije kraj puta, već mesto na kome čovek prvi put na pravi način vidi i sebe i Gospoda.
Svetac je u jednoj svojoj kratkoj pouci objasnio zašto nije svaki savet vredan poverenja i kako promišljeno biranje društva i reči može postati temelj unutrašnjeg mira.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.